Nastavi li Donald Trump ovako "zaustavljati" ratove, samo nam Bog može pomoći

  Od inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa prošlo je gotovo 5 mjeseci - i začudo, ne samo da nije zaustavio rat između Rusije i Ukrajine (iako je u izbornoj kampanji dao čvrsto obećanje kako će to učiniti "u roku 24 sata") , nego su napadi agresorske Ruske Federacije postali još žešći, uz eskalaciju krize na Bliskom istoku uključujući i najnoviji, izravni napad Izraela na Iran, što svakako nije moglo proći bez znanja i odobrenja prvog čovjeka SAD-a.

 Istini za volju, u ono što je američki šoumen koji danas stoluje u Bijeloj kući obećavao svojim fanovima i glasačima - služeći se populističkim floskulama i ispraznim frazama namijenjenim širokim masama - rijetko je tko razuman i priseban vjerovao, jer sasvim je očito da agresija Ruske Federacije na Ukrajinu nije nikakav "Bidenov rat", niti za taj sukob krivca treba tražiti izvan zidina Kremlja i aktualnog ruskog režima predvođenog Putinom. Onog trenutka kad je ukrajinski narod zbacio s vlasti ruske poslušnike i pokušao se konačno izvući iz "bratskog" zagrljaja velikog susjeda, iz Kremlja je pokrenuta invazija na Krim, a 8 godina poslije uslijedila je i otvorena agresija Rusije s ciljem okupacije ukrajinskog teritorija - i to od zemlje koja je bila (sve do 2014. godine - dok nije isključena) članica Partnerstva za mir i jedna od potpisnica Budimpeštanskog memoranduma (iz 1994. godine) kojim su Rusija, SAD i Velika Britanija jamčile Ukrajini sigurnost, suverenost i teritorijalnu cjelovitost u zamjenu za njezino nuklearno razoružavanje (formalno u sklopu Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja). Nakon što je Ukrajina tako na prijevaru lišena arsenala nuklearnih bojevih glava (a bila je treća nuklearna sila na svijetu) i 20 godina poslije svrgnula s vlasti posljednjeg u nizu proruskih čelnika-slugana (Viktora Janukoviča) i izabrala narodnom voljom sebi predsjednika, Putin je pokrenuo najprije prikrivenu agresiju koja je rezultirala osvajanjem i aneksijom Krima i na kraju otvorenu, masovnu vojnu invaziju u veljači 2022. godine. Njegove cinične tvrdnje o "ograničenoj vojnoj operaciji" s ciljem "zaštite ruske manjine" u regijama Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižje, te potrebi "denacifikacije" i "demilitarizacije" Ukrajine, uz drske prijetnje Zapadnoj Europi nuklearnim uništenjem rječito govore s kakvim se zlom danas susreće civilizirani svijet. Bezočna propaganda, posvemašnja destrukcija i brutalno kršenje svih postulata međunarodnog prava i civilizacijskih humanističkih načela svjedoče o latentnoj opasnosti koja dolazi iz Kremlja, a prijeti cijeloj Europi.

 Američki lider - narcisoidni šoumen krajnje upitnog morala, beskrupulozni materijalist lišen bilo kakvih etičkih normi i obzira, pružio je ruku spasa krvniku Vladimiru Putinu i izvukao ga iz međunarodne izolacije, vjerojatno računajući s time da će ga pridobiti kao saveznika u geostrateškom i gospodarskom ratu s Kinom. Uz to, ubrzo po inauguraciji (umjesto zaustavljanja rusko-ukrajinskog rata), zaprijetio je pripajanjem Kanade i Grenlanda SAD-u i stavljanjem pod kontrolu Panamskog kanala te iznio morbidni plan za rješenje "Palestinskog pitanja"; po Trumpu, Palestince treba kolektivno deportirati iz Gaze, a ovo područje "poravnati" i na njemu "stvoriti ekskluzivnu turističku destinaciju". I to je samo dio iz čitave lepeze bolesnih ideja što ih je iznio američki lider pripremajući svijetu "ljepšu i sretniju budućnost" u kojoj će Amerika biti sve bogatija i moćnija, a s drugim zemljama i narodima što bude, jer to nije njegov problem.

 Trump se ponaša kao slon u staklenoj radnji i pravi kaos i nered gdje god stigne: optužuje žrtvu (Ukrajinu) za rat, izgovara salve uvreda na račun Europe i NATO-a, bahati se i dijeli lekcije svima oko sebe, dolijeva ulje na vatru pružajući bezrezervnu potporu Izraelu u svemu što čini (pa i po cijenu eskalacije ratnog sukoba na ionako trusnom Bliskom istoku), ali Vladimira Putina još uvijek čuva i po svaku cijenu nastoji steći njegovu naklonost. U njemu traži saveznika na kojeg bi se oslonio u gospodarskom (ili moguće čak i budućem oružanom) ratu s Kinom zbog koje ne može spavati, nesvjestan činjenice da je ovaj azijski div posljednjih desetljeća postao gospodarski, financijski i vojni gigant s kojim se ne može tek tako izaći na kraj - pa niti uz pomoć enormnih carina i prijetnji novim mjerama što (čini se) u Pekingu nitko ne shvaća ozbiljno. U srazu s vojno, financijski i gospodarski vrlo moćnom Kinom čije gospodarstvo zadnjih desetljeća raste po stopi iznad 10 % (i po snazi je na drugom mjestu u svijetu - odmah iza SAD-a), teško mu može pomoći vjerolomni, neiskreni i nepouzdani kremaljski krvnik koji je iz dana u dan sve slabiji, čak i kad bi mogao i htio.

 Najnoviji sukob u kojem je Izrael napao Iran - uništavajući čak i nuklearna postrojenja - za što je izvan svake sumnje "zeleno svjetlo" dala Bijela kuća, samo je jedan dokaz više kako je riječ o krajnje nepromišljenom, neodgovornom i bahatom državniku koji nema nikakvih skrupula kad su posrijedi ciljevi koje želi postići - mada, istini za volju, nije posve jasno što ustvari želi. Čini se kako je njegova ideja vodilja ispuniti želje populista koji su ga doveli na vlast - i to po svaku cijenu, bez obzira na posljedice.

 Nastavi li predsjednik (barem nominalno) vodeće svjetske velesile ovako "zaustavljati" ratove i "čuvati" svjetski mir, neka nam dragi Bog pomogne; svima koji živimo na ovom planetu. Kako stvari stoje, Njegova pomoć će nam trebati - itekako.