NAVIJAČI HRVATSKE NISU BAŠ NAJSRETNIJI: Hrvatski dres je svetinja, a ovo zadnje im nije trebalo…

U javnost su izašle konačne verzije hrvatskog dresa, nogometnog dakako, za svjetsku smotru u Kataru. S time da ćemo premijeru, kako vele u Hrvatskom nogometnom savezu, imati i prije, u nastupajućim utakmicama Lige nacije protiv Danske u Zagrebu i Austrije u Beču sljedećeg tjedna.

Iako se dugogodišnji službeni dobavljač Nike, od 2000. godine trudio i dalje zadržati hrvatski identitet i kod domaćeg i kod gostujućeg dresa – prve reakcije navijača nisu baš oblikovane oduševljenjem.

Domaći dres, s prepoznatljivim crveno-bijelim kvadratićima, ali presitnim, s dosta bijele plohe na prsima ostavljati će dojam na terenu kao da Hrvati igraju u gotovo bijelim dresovima. Problem je sljedeći. Prije utakmice na sastanku kod delegata uvijek je pitanje igra li Hrvatska u bijeloj ili crvenoj opremi. A to ovisi o dizajnu kojeg je Nike napravio za našu reprezentaciju. Prethodni dres imao je kud i kamo veće crveno-bijele kvadratiće i Hrvatska je mogla biti i crvena i bijela. Jednostavno, kako se uzme. Sada, u novom, konkretnom slučaju, s tim sićušnim jedva vidljivim kvadratićima s bijelom prazninom na prsima – Hrvatska će sigurno biti shvaćena kao bijela.

Ovo navijače baš i ne veseli?

I to navijače baš ne veseli.

Komentara ima svakakvih, a jedan od najbrutalnijih jest sljedeći: „Pod hitno promijeniti dobavljača”!

Kako gledamo na povijest dizajna hrvatskog nogometnog dresa? Naime, često se spominje da je hrvatski nogometni dres najprepoznatljiviji dio hrvatskog identiteta?

Prepoznatljiv je u cijelom svijetu, ne samo zbog svoje ljepote i originalnosti, nego i zbog sjajnih rezultata nogometne reprezentacije. Prve naše reprezentativne nogometne opreme talijanskog „Lotta” bile su prekrasne i privlačne, danas kod kolekcionara postižu astronomske vrijednosti. Kada se u „Lottu” još osvojila bronca na svjetskoj smotri 1998. godine, s pričuvnim plavim dresom obrubljen po rubovima crveno-bijelim kvadratićima – taj dres ušao je u našu kolektivnu memoriju.

Kasnije, kada je Lotto zamijenjen Nikeom bilo je i dobrih, osrednjih i lošijih varijanti hrvatskih dresova. Koji su, ipak, zadržali osnovni vizualni identitet, crveno-bijela polja, stilizirana iz hrvatskog grba. Nekad su polja, kvadratići veći, nekad manji, nekad pobacani po platnu bez reda, nekad sinkronizirani…

No, sad su ta polja zaista premala.

Međutim, za ovaj novi, ali gostujući dres, s tamnoplavom pozadinom, kritike su ipak manje. Kvadratići su svijetloplave boje, pozadina je tamnoplava, i izgleda dosta zanimljivo.

Jasno je, rješenja koja bi hrvatski identitet još jače učvrstila traže se i u svijetu sporta. Činjenica je da je taj dres s izmjeničnim crveno-bijelim kvadratićima nastao prije države, zapravo ju je nagovijestio. Mislimo tu na onu čuvenu prvu utakmicu Hrvatske, protiv SAD 17. listopada 1990. godine, dres je dizajnirao tada Miroslav Šutej.

Ti su kvadratići postali poznatiji od države i takvog primjera nema u dizajnerskom svijetu. Ti izmjenični kvadratići su „vibrirajući”, narod ih naziva kockicama. Prvi put je hrvatski prepoznatljivi dres ostavio sjajan dojam na Euru u Engleskoj 1996. godine, a dvije godine kasnije, na svjetskoj smotri u Francuskoj uz dres je došao i rezultat i to je bila sjajna reklama. Pritom, valja znati da je hrvatski dres s kvadratićima već 1996. godine bio u prestižnoj knjizi londonskog Muzeja dizajna, i to čak u tri navrata, za razliku od žutoga brazilskog dresa, koji se spomenuo u toj publikaciji samo jednom.

Dakle, opet se vraćamo na tu prvu utakmicu protiv Amerikanaca kada je i nastao takav dres. Računalo se, Amerikanci dolaze sa zvjezdicama, mi ćemo im ponuditi kvadratiće. I danas je dizajn u osnovi isti. Dakle, teza je jasna, kao što druge zemlje desetljećima ne mijenjaju svoje boje, poput „plavih” Francuza ili „crvenih” Španjolaca, tako ih ni Hrvatska ne treba mijenjati. U dizajnu se uvijek nešto može dodati ili oduzeti, ali osnovica mora ostati ista, jer ona je najprepoznatljiviji hrvatski vizualni kod.

Hajde, unatoč svih recentnih kritika oko novog dresa barem je taj kod ostao prepoznatljiv.

Moramo primjetiti, šteta što većina ostalih hrvatskih reprezentacija nije prihvatila dizajn s vibrirajućim kvadratićima. I tu se neke pozitivne promjene događaju, ali daleko je to od toga da su svi bezrezervno prihvatili naš vizualni kod. Kod pojedinačnih sportaša osjeti se promjena, mnogi pojedinci nose dresove s kvadratićima, ali naše momčadi u loptačkim sportovima dugo su izbjegavale kvadratiće. Sada se oni stidljivo nanose, prije nije bilo ni toga. To stidljivo znači da se kvadratići pojavljuju na tkanini ispod pazuha, na djeliću ramena.

No, publika koja prati naše reprezentacije u loptačkim sportovima redom je odjevena u nogometne dresove, pa tako naše reprezentacije izgledaju prepoznatljive prema publici, a ne prema svojoj opremi.