Nedobronamjerni potezi očajnika

U želji da što više zamute vodu, čelnici SDP-a, sve češće guraju ovu sve minorniju političku stranku, na margine, i to svojim nekakvim jadnim i žalosnim potezima, s kakvim su ovih dana izašli u javnost. Naime, njihovo vodstvo se bori protiv toga da oni koji recimo na javnim mjestima kliču „Za dom spremni“ odmah idu u zatvor, kao što su ti isti ili slični njihovi „igrači“ prije stvaranja hrvatske države expresno slali Hrvate na robije, ako su objavili ili recitirali pjesme ala „Hrvatska, ljubavi moja“. Tada, u njihovo vrijeme, sudili su i osudili i dr. Ivana Šretera, jer nije napisao „umirovljeni oficir“ već „ umirovljeni časnik“, a to su dobro zapamtili Srbi u pakračkom kraju i među ostalim i zbog toga su ga na početku Domovinskoga rata i ubili.

Dakle, ako bivši komunisti, a danas SDP-ovci, ponovno žele suditi i slati na robije Hrvate, onda se prije svega trebamo sjetiti da nijedan bivši partizan i ni jedan bivši komunista, koji je učinio brojna kaznena djela do danas nije kažnjen.

HDZ koji je bio na vlasti, pregledao im je kroz prste, i kad su vikali da je ovo stranka „opasnih namjera“. A za njih je bila opasna jer je bez oružja Teritorijalne obrane kojeg su bez „ispaljenog  metka“ predali zločinačkoj JNA da ubija i ruši sve što hrvatski diše, branili i obranili Hrvatsku.

SDP je danas pretežno stranka u kojoj sinovi i kečeri nastavljaju djela svojih očeva i majki, to je stranka koja nikada nije prestala žaliti za propalom Jugoslavijom, a koja na kraju krajeva dosad nije podigla gotovo ni jedno spomen obilježje vezano uz Domovinski rat i stvaranje države.

Predstavnici ove stranke svako malo putem medija, koji su uglavnom u njihovim (kupljenim) rukama, dižu paniku i dreku, u svezi obilježja iz Domovinskoga rata, samo i isključivo za to da ih se ne pita: gdje ste bili i što ste radili 1991.?  

Neki od njih kažu – bili smo maloljetni, pa nismo mogli sudjelovati u stvaranju hrvatske države, ali ništa ne govore o tome, gdje su im u to vrijeme bili njihovi najmiliji, otac, majka, brat….

Evo,  braća kontraverznog Milorada Pupovca bila su na „drugoj strani“. To mu nije ni malo naštetilo, već dapače i zahvaljujući ovoj činjenici ovaj čovjek ne silazi s političke scene, s koje je već davno trebao biti otjeran, jer kontinuirano ne radi samo štetu Hrvatima, već i Srbima, od kojih na nekim izborima dobije i nešto više glasova nego ima članova obitelji.

Poklič ZDS nije najvažnija stvar s kojim bi se političari i politikanti trebali baviti. Da su toliko energije recimo utrošili u zdravstvo, prosvjetu, korupciju ili bolji položaj umirovljenika – gdje bi im bio kraj?

Ali, to nažalost nisu popularne teme, na tome ne mogu sakupiti pregršt bodova, pa ih zaobilaze, ili recimo, pojedine općine i županije, hvale se kako pomažu umirovljenicima  koji preživljavaju sa dvjesto ili manje eura, dodjeljujući im jednom godišnje pomoć za  dobar ručak.

Dakle, ako bivši komunisti koji sebe danas nazivaju SDP-ovcima žele i nastoje nešto zabraniti, zašto ne zabrane poklič „Smrt fašizmu-sloboda narodu“, krvavu zvijezdu petokraku s kojom su pripadnici zloglasne JNA tenkovima gazili Hrvate po Škabrnji ili ubijali i mučili u Vukovaru, Gospiću, Voćinu, Karlovcu, Kninu, Dubrovniku, Osijeku, Pakracu… Zašto toleriraju skupove u Kumrovcu ili po Istri, gdje se svako malo plešu „srpska kola“. Ne smeta ih ni to što je obitelj Šerbedžija „okupirala“ dio najljepšeg otoka Brijuni, a još manje ih briga što Pupovac gradi veliki broj tzv. kulturnih centara, koji su u stvari „škole i tečajevi“ za buduće komuniste i protivnike Hrvatske i hrvatstva.

Sve u svemu, kako netko reče, svaki njihov pokušaj da se nametnu javnosti izgleda kao populistički potez očajnika.