Neistine Bandićevih suradnika o noći u kojoj je umro: 'Policija mora istražiti njegovu smrt'

Tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugog, kaznit će se zatvorom do jedne godine. Doktor medicine, dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik koji bez odgađanja ne pruži medicinsku pomoć osobi kojoj je takva pomoć potrebna zbog opasnosti od nastupanja trajne štetne posljedice za njeno zdravlje ili život, kaznit će se zatvorom do tri godine.

Dva su to članka Kaznenog zakona na koje se pozivaju pravni stručnjaci s argumentom da bi policija morala ispitati sve okolnosti smrti zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića. I to nakon što su novinari 24sata u svojoj istrazi nedvojbeno utvrdili tri neistine u priči Bandićevih suradnika o posljednjim trenucima njegova života.

Zvali ravnatelja Hitne

Prva neistina je da je preminuo u kući Sergija Ivanovića na zagrebačkom Vrhovcu. Dvoje susjeda i dvoje sugovornika upućenih u događaje su nam pod uvjetom anonimnosti potvrdili da su dvoje kola Hitne pomoći stigla na adresu I. Vidovčica 24. Na njoj je stan od 81,5 kvadrata Maje Čuljak, partnerice Sergija Ivanovića, i nalazi se tri minute vožnje od adrese na kojoj je prema službenoj verziji preminuo gradonačelnik. Koristila ga je Natalija Prica (32), Bandićeva suradnica, s kojom se pojavljivao na svim događajima te s kojom je obilazio i krznarije i zlatarnice.

Zagrebačkom Nastavnom zavodu za hitnu medicinu smo još prošli tjedan poslali upit o lokacijama na kojima je te večeri bila Hitna pomoć, ali oni ne odgovaraju. Služba za informiranje Grada Zagreba, na koju smo upućeni, također šuti, ali nitko nije opovrgnuo naše informacije da je Hitna došla u Ulicu Vidovčica.

Druga i treća sporna činjenica se također vežu za tvrdnje Bandićeva suradnika Gzima Redžepija, koji je svjedočio da je bio u trenutku smrti s gradonačelnikom i pokušao ga odmah reanimirati. 

On je ustvrdio da su odmah zvali Hitnu pomoć i da su prva kola stigla brzo, “za 7-8 minuta”. Također je rekao da su na večeri te kobne noći bili samo on, gradonačelnik i spomenuti Sergije Ivanović.

Ravnatelj zagrebačke Hitne pomoći Žarko Rašić službeno nam je potvrdio da su u kobnoj noći zvali njega, a onda je on nazvao dispečerski centar. Neuobičajeno je da se u trenutku kad nekom pozli ne zove 112 ili 194, nego se gubi vrijeme na pozive ravnatelju, koji onda šalje pomoć. Dodatno, prema našim informacijama, ravnatelja Rašića je zvao pročelnik za zdravstvo i Bandićev suradnik dr. Vjekoslav Jeleč, koji se nigdje nije spominjao u prvim verzijama. To otvara pitanje koliko je poziva bilo prije nego što je zaista poslana stručna pomoć da pomogne gradonačelniku koji je doživio srčani udar.

Na kraju, potvrđeno nam je i da u trenutku dolaska medicinskih ekipa sigurno uz Bandića nisu bili samo Ivanović i Redžepi, kako glasi službena verzija. Tamo je bila sigurno još i barem Prica, a u kontekstu spomenutih članaka zakona to je važno jer je ona doktorica dentalne medicine.

Ima li sumnje u kazneno djelo?

- Uz niz kontradiktornih, konfuznih, nedosljednih i šarolikih izjava osoba koje su informirale javnost o posljednjim trenucima gradonačelnikova života, ne bi me čudilo da se u sve ovo uključe DORH i policija. Štoviše, očekujem njihovu hitnu reakciju, jer upravo u ovakvim situacijama nastupa pravna država, bez obzira na to radi li se o gradonačelniku ili nekom drugom građaninu. Nakon eklektičnih nastupa pojedinih aktera i svega što svakodnevno izlazi u javnost, ne može se razabrati kad i gdje je pokojni gradonačelnik umro te je li mu pružena neodgodiva pomoć. To su pitanja koja DORH i policija trebaju rasvijetliti i utvrditi postoji li sumnja na počinjenje kaznenog djela nepružanja pomoći ili kaznenog djela nepružanja medicinske pomoći u hitnim slučajevima - kaže zagrebački odvjetnik Mario Medak, koji se bavi kaznenim pravom citirajući članak 123. i članak 183. Kaznenog zakona. 24sata su u više navrata pokušala kontaktirati Nataliju Pricu, ali nije odgovarala. Nije nam se javljao ni Vjekoslav Jeleč da razjasni svoju ulogu. Dr. Gzim Redžepi se već ranije naljutio kad smo ga zvali oko lokacije i okolnosti smrti te je rekao da više nema što s nama razgovarati i da ostaje pri svojoj verziji događaja. 

Novinari ne mogu nikoga prisiliti na razgovor ako taj čovjek to ne želi. Ali u službenoj istrazi policija ima i mogućnost i obvezu pozvati na razgovor sve uključene. Imali bi tad i pristup svim ostalim informacijama koje su javnosti nedostupne: uvid u pozive Hitnoj pomoći, nalaz obdukcije, toksikološki nalaz ako je rađen, mogu razgovarati s medicinskim timom, imati uvid u nalaz krvi i zaključke liječnika u bolnici Sv. Duh, u koju je gradonačelnik dovezen. 

Treba sve pomno ispitati

• Moguće je ispitati je li učinjeno sve ono što je bilo hitno i nužno radi otklanjanja životne opasnosti. To konkretno znači da je moguće utvrditi točno vrijeme i mjesto gdje je nastupila životna opasnost, zatim točno vrijeme i mjesto smrti, tko je bio prisutan uz osobu u životnoj opasnosti, je li toj osobi pružena pravodobna i adekvatna pomoć, pri čemu element hitnosti ima značajnu ulogu. U tom smislu DORH i policija mogu utvrditi je li osoba kojoj je pomoć bila potrebna hitno vožena u zdravstvenu ustanovu ili je bespotrebno vožena s jedne adrese na drugu, što bi onda upućivalo na to da pomoć nije bila hitna i svrhovita - zaključuje Medak. 
• Od svih nadležnih, jedino su nam odgovorili iz PUZ-a: “Iz do sada poznatih okolnosti ne proizlazi da bi smrt u konkretnom slučaju nastupila kao posljedica kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti, stoga policija u ovom trenutku nema zakonske osnove temeljem koje bi provodila određene provjere”. Iz toga proizlazi da ako liječnik ili mrtvozornik utvrdi da je netko preminuo od srčanog udara, za nadležne organe to je kraj priče.