Netko je snimio jezive Arkanove riječi prije ulaska u Vukovar: ‘Sve pobijte bez milosti’
2. studenog 1991. godine, pobunjeni Srbi uz pomoć JNA osvojili su Lužac, naselje smješteno na lijevoj obali Vuke tri kilometra sjeverozapadno od centra Vukovara. Njegovim zauzimanjem grad je presječen na Borovo Naselje (s Trpinjskom cestom) i ostatak Vukovara.
Organizaciju napada na Lužac JNA je prepustila Željku Ražnatoviću Arkanu, a na jezivoj i slabo poznatoj snimci nastaloj samo dan prije pada ovog naselja, vidi se kako daje uputstva i naređenja pripadnicima “Tigrova”. Arkan na njoj vrlo izravno naređuje “ubijanje bez milosti”, ali i upozorava kako je naselje miješano, te da su izviđači otkrili kako su u podrumima Srbi, a u prizemljima Hrvati.
“Mi ćemo rano ujutro razminirati sve, a oni se tome neće nadati. Oni su sve minirali, ali ne računaju da svaki naš čovjek demontira sve vrste mina”, najavljuje na samom početku prolazak kroz minsko polje do Lušca. Pokazujući na mapu, daje jasne instrukcije o načinu napada i pretpostavkama da će branitelji bježati prema Borovu Naselju i Vukovaru. Tom prilikom otkriva suradnju sa JNA:
“Naći ćemo ih i pobiti bez milosti”
“Vojska je obećala da će tenkovima gađati prve kuće. Oni s tenkovima neće ulaziti, to je samo skretanje pažnje. Na nama je da vadimo kestenje iz vatre. Nikako ne idemo ulicom nego po baštama! Oni će misliti da ćemo mi tenkovima po ulicama, ali mi idemo samo po baštama!”
U nastavku, Arkan najavljuje nemilosrdno ubijanje Hrvata: “Nećemo ih moći zarobiti sve, ali oni će svi pobjeći. Poslije toga normalno ćemo ih naći i pobiti sve bez milosti. Prema neprijatelju nema milosti i to da vam je jasno. Pazite na te podrume, unutra je naša srpska krv! Zoljama skidajte prizemlje, podrume nemojte dirati!”
Nitko nije očekivao da će se JNA toliko osvetnički ponijeti prema stanovnicima zatečenim u tom naselju. Nesretni mještani Lušca bi možda prošli i bolje da JNA nije išla u pratnji “arkanovaca” koji u svom pohodu nisu štedjeli nikoga.Ulaskom u Lužac ubijeno je 69 branitelja i mještana Lušca, a za njih 30 još uvijek se traga. Među kojima i trudna Marija (Maja) Kreko. Riječ je o žrtvama koje nisu nastradale zbog borbenih djelovanja, nego tek po ulasku neprijateljske vojske koja ih je ubijala na kućnim pragovima i u njihovim domovima.
