Splitska momčad nakon posrtaja na Šubićevcu ovog vikenda ima iskupljenje protiv Gorice 

Sutra ponovno stiže fatalna Gorica. Zašto fatalna? Zato što je već dvaput ove godine momčad iz Turopolja stajala na Hajdukovom putu ka izlasku u Europu.

U ožujku se protiv Gorice igrala važna utakmica Kupa, u svibnju se Gorica čekala s velikom zebnjom i nadanjem u borbi za četvrtu poziciju, a u listopadu je ponovno utakmica s istim protivnikom, novi dvoboj s posebnim nabojem. Ovog puta svi iščekuju kako će proći Jens Gustafsson, hoće li se pobjedom održati na klupi ili će novim prosipanjem bodova izazvati promišljanje o svom nasljedniku. Goricu je Paolo Tramezzani uspio ukrotiti u svibnju maestralnom pobjedom, a prethodno je, unatoč velikim kritikama, preživio bolno ispadanje u Kupu, što je ocijenjeno kao prvi veliki rezultatski neuspjeh u mandatu novog predsjednika Lukše Jakobušića. Što će napraviti Gustafsson?

Glas naroda

Pet i pol mjeseci nakon svibanjskih 4:0, poslije pobjede koja je Hajduku trasirala put ka Europi, a Gorici ostanak u nacionalnom okviru, opet nam slijedi utakmica s prefiksom “sudbonosna”. Premda nema razloga za takvo ozračje jer prvenstvo se tek zahuktava, velika očekivanja stvaraju i proporcionalno velika razočaranja. Gustafsson definitivno nije navikao na takvo ozračje, stoga je upitno kako će se snaći u trenutku kada se po tko zna koji put stvorila atmosfera “biti ili ne biti”. U karijeri je Šveđanin navikao na mirno ozračje, u Norköppingu, njegovoj posljednjoj destinaciji prije Hajduka, ostvarivao je rezultat u rasponu od drugog do šestog mjesta. Pet sezona se održao na klupi, nije prolazio dramu radi dva poraza u nizu, a kamo li jednog. Međutim, Hajduku je subotnja utakmica izuzetno važna i teško je uopće zamisliti kako će Gustafssonu čelnici kluba održati poziciju pred “glasom naroda”, koji već danima traži smjenu na klupi.

Možemo beskonačno raspravljati o tome je li Gustafsson jedini krivac za sve poraze, ali bespotrebna je to tema kada se zna da je trener uvijek prvi u hijerarhijskoj piramidi odgovornosti. Dakle, pobjeda je jedini izbor za Gustafssona koji je već preživio ono što nije uspjelo njegovim prethodnicima. Dovoljno je samo sjetiti se Burića, koji je uređenu momčad držao na drugom mjestu, pa je ipak morao svoje mjesto prepustiti Tudoru. Što može napraviti Gustafsson?

Za početak ponovno ima Livaju, ključnog igrača za stvaranje rezultata. Ako već nije pronašao igru bez Livaje, onda s najboljim igračem aktualne momčadi mora nastaviti pobjednički niz. Livaja je igrač godine za Hajduk, stoga nije nikakva novost kazati da je i igrač rujna u kojem je postigao sve pogotke Bijelih u pobjedama protiv Istre i Lokomotive. S Livajom u momčadi izgubio je Hajduk dva derbija, ali u susretima s momčadima plasiranim ispod Bijelih tek jednom je upisao remi, s Lokomotivom na startu sezone. Livaja je bio taj koji je najvećim dijelom rješavao utakmice, a uz to nije nebitno naglasiti kako je Hajduk u kolovozu protiv Gorice (3:1) odigrao najbolju utakmicu u ovom prvenstvu. Rekli bi neki da sve izgleda jednostavno, samo treba ponoviti. Ali, nije tako jednostavno.

Ovisni o jednom igraču

U odnosu na prvu utakmicu nema Gustafsson veznjaka Vukovića, a upitno je što će biti s Mlakarom. Zasad nema dva od tri strijelca iz tog dvoboja, a raspoloženi strijelac bitniji mu je više nego ikada na klupi Hajduka.
U zadnja četiri dvoboja nije zabijao nitko osim Livaje. Četiri puta Livaja i autogol Lončara u Osijeku, to je realizacija Hajduka u posljednja četiri susreta (Istra, Lokomotiva, Osijek i Šibenik). Biuk, Sahiti, Ljubičić ili oporavljeni Mlakar?

Vrijeme nije saveznik

Netko mora proraditi, netko se mora pridodati Livaji jer sigurno je da će i Rendulić posebnu pozornost staviti na čuvanje najboljeg strijelca Hajduka. Pritom će pojačati i veznu liniju ne bi li u tom segmentu nadjačao Bijele, koji su najviše hendikepirani izostankom dva standardna veznjaka (Krovinović i Vuković).

Pritom, vrijeme nije saveznik Gustafssonu, a dosad se u karijeri najviše mogao pouzdati upravo u taj faktor uspjeha. Jer, u Norköppingu je imao vrijeme, mogao je tražiti najbolja rješenja, pa čak i na uštrb rezultata. Stvarao je igrače, a momčad je bila dovoljno kvalitetna da ne pada ispod šest pozicije. Sutra nema taj privilegij faktora vremena jer nisu mu bitni ni dojam, ni uspjeli eksperiment, samo rezultat.

Uz Livaju, njemu pridodanog raspoloženog strijelca i kvalitetno rješenje u veznom redu, treba mu odlučnost momčadi. Treba mu jak karakter ekipe. Tramezzani je prije pet i pol mjeseci uspio svoje igrače uvjeriti da Gorica nije nikakav problem. Preskočio je Tramezzani psihološku barijeru od osam bodova plusa što je Gorica komforno unijela u splitsku utakmicu. Motivirao je Talijan svoje igrače do gornje granice jer u samo 39 minuta Bijeli su natrpali goste s četiri komada. Upravo je taj dvoboj s Goricom bio presudan u Hajdukovom osvajanju četvrtog mjesta i ostvarivanju europskog cilja.

Četiri faktora presudna su za uspjeh Hajduka, a time jasno i Gustafssona u sutrašnjem dvoboju. Momčad gladna pobjede, raspoloženi Livaja, plus jedan napadač i naposljetku trenerov rukopis u postavci vezne linije. Protiv Tomića i Bjelice je izgubio taktičku bitku na Poljudu, u Šibeniku je pao nakon poluvremena eksperimentiranja s pozicijama igrača i potom niza promašaja napadača. Ali, dobio je Gustafsson priliku učiti na vlastitim greškama. Takve prigode u bliskoj budućnosti teško će se ponoviti.