Nevjerojatna sudbina branitelja Vukovara: Zlatko Panković sa 18 godina osuđen na smrt, prošao logore Stajićevo i Sremsku Mitrovicu, slobodu dočekao u Nemetinu

Sa 18 godina osuđen na smrt strijeljanjem: Potresno svjedočanstvo vukovarskog ratnika Zlatka Pankovića

Sudbine branitelja Vukovara često su ispisane najtežim mogućim životnim pričama, ali neke od njih posebno svjedoče o brutalnosti rata i snazi ljudskog duha. Jedna od takvih je i priča vukovarskog ratnika Zlatka Pankovića, koji je kao tek punoljetni mladić prošao pakao srpskih koncentracijskih logora, bio osuđen na smrt strijeljanjem, a ipak je preživio i dočekao slobodu.

U svjedočanstvu pod nazivom „Oči u oči s herojima Vukovara“, Panković opisuje dane borbi, zarobljavanje u Borovu naselju, bijeg iz prvog logora, ponovno zarobljavanje i torturu koju je prošao u nekoliko srpskih logora.

AUTOR: DAMIR PLAVŠIĆ

Zarobljavanje u Borovu naselju

Tijekom obrane Vukovara, mladi Zlatko Panković našao se među braniteljima koji su branili Borovo naselje, jedno od najtežih i najkrvavijih bojišta tijekom opsade grada 1991. godine.

Nakon sloma obrane, zarobljen je zajedno s drugim braniteljima i civilima. Uslijedila su ispitivanja, prijetnje i brutalna zlostavljanja, kakva su bila svakodnevica za zarobljene branitelje.

U jednom trenutku uspio je pobjeći iz prvog logora, ali sloboda nije dugo trajala. Ubrzo je ponovno zarobljen i prebačen u sustav srpskih koncentracijskih logora.

Pakao srpskih logora

Posebno mjesto u njegovom svjedočanstvu zauzima zatočeništvo u dvorani SPENS u Novom Sadu, koja je nakon pada Vukovara 1991. godine srpski koncentracijski logor. Upravo su iz te dvorane mnogi zarobljenici, nakon ispitivanja i zlostavljanja, transportirani u druge srpske logore poput Stajićeva, Begejaca i Sremske Mitrovice, kroz koje je prošao i Zlatko Panković.

Panković je tijekom zatočeništva prošao kroz nekoliko logora koji su ostali zabilježeni kao mjesta teškog zlostavljanja hrvatskih branitelja i civila: Stajićevo, Beograd, Begejci i Sremska Mitrovica.

U tim logorima zarobljenici su svakodnevno bili izloženi premlaćivanju, psihičkom maltretiranju, ponižavanju i iscrpljujućim ispitivanjima. Hrane je bilo malo, higijenski uvjeti bili su katastrofalni, a strah i neizvjesnost postali su svakodnevica.

Zatočenici su često izvođeni na ispitivanja tijekom kojih su bili brutalno premlaćivani, a mnogi od njih nikada se nisu vratili u svoje ćelije.

Osuda na smrt strijeljanjem

Jedan od najdramatičnijih trenutaka u Pankovićevoj ratnoj sudbini bio je trenutak kada je, kao 18-godišnjak, dobio presudu – smrt strijeljanjem.

Za mladog branitelja to je značilo suočavanje s gotovo sigurnom smrću. Ipak, ratne okolnosti, međunarodni pritisci i pregovori o razmjeni zarobljenika na kraju su promijenili njegovu sudbinu.

Smrtna kazna nikada nije izvršena.

Sloboda u razmjeni u Nemetinu

Nakon mjeseci zatočeništva, mučenja i neizvjesnosti, Zlatko Panković konačno je dočekao slobodu.

Razmijenjen je 14. kolovoza 1992. godine u Nemetinu, mjestu pokraj Osijeka koje je tijekom Domovinskog rata postalo simbol razmjena ratnih zarobljenika između hrvatske i srpske strane.

Za mnoge branitelje i civile upravo je Nemetin bio trenutak povratka u život nakon mjeseci ili godina provedenih u logorima.

Svjedočanstvo koje ne smije biti zaboravljeno

Priča Zlatka Pankovića samo je jedna od tisuća sudbina hrvatskih branitelja i civila koji su tijekom Domovinskog rata prošli kroz srpske koncentracijske logore.

Njegovo svjedočanstvo podsjeća na brutalnost koju su zarobljeni Hrvati proživljavali, ali i na snagu onih koji su, unatoč svemu, preživjeli.

Upravo zato takve priče ostaju važan dio povijesne istine o Domovinskom ratu, ali i trajni podsjetnik na žrtvu branitelja Vukovara i svih onih koji su za slobodu Hrvatske platili najvišu cijenu.