Niče novi nuklearni pakt u Europi
Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donose analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Težnja Donalda Trumpa za Grenlandom ponovno je otvorila staru raspravu: trebaju li se europske sile ponovno okrenuti razvoju vlastitog nuklearnog oružja? Uzmimo za primjer Švedsku. Tijekom hladnog rata ta je zemlja potajno razvijala nuklearno oružje, posljednjih desetljeća bila je jedan od glavnih zagovornika razoružanja.
No 10. siječnja Dagens Nyheter, jedne od najvećih švedskih novina, predložio je "zajednički nordijski" nuklearni program, možda u suradnji s Njemačkom. "Ono što sada vidimo možda su prvi znakovi političkog zaokreta", tvrdi Mats Knutson sa švedske javne televizije SVT. Slične rasprave pojavljuju se i drugdje. "U Njemačkoj je do prošle godine postojao pravi nuklearni tabu", kaže Alexander Bollfrass iz Međunarodnog instituta za strateške studije.
Danas političari potajno raspravljaju o osiguranju u slučaju povlačenja američkog nuklearnog kišobrana. Prošle je godine Donald Tusk, poljski premijer, izjavio da bi i njegova zemlja mogla trebati nuklearno oružje.
Dvije ključne sile
Unatoč svim tim raspravama, najvažniji se pomaci događaju u dvjema europskim zemljama koje već posjeduju nuklearno oružje.
No 10. siječnja Dagens Nyheter, jedne od najvećih švedskih novina, predložio je "zajednički nordijski" nuklearni program, možda u suradnji s Njemačkom. "Ono što sada vidimo možda su prvi znakovi političkog zaokreta", tvrdi Mats Knutson sa švedske javne televizije SVT. Slične rasprave pojavljuju se i drugdje. "U Njemačkoj je do prošle godine postojao pravi nuklearni tabu", kaže Alexander Bollfrass iz Međunarodnog instituta za strateške studije.
Danas političari potajno raspravljaju o osiguranju u slučaju povlačenja američkog nuklearnog kišobrana. Prošle je godine Donald Tusk, poljski premijer, izjavio da bi i njegova zemlja mogla trebati nuklearno oružje.
Dvije ključne sile
Unatoč svim tim raspravama, najvažniji se pomaci događaju u dvjema europskim zemljama koje već posjeduju nuklearno oružje.
No situacija se promijenila u ožujku prošle godine. Nakon što je Friedrich Merz, budući kancelar, otvoreno pokazao interes Njemačke za tu temu, Macron je najavio početak "strateške rasprave" o mogućnosti da francusko odvraćanje štiti i europske saveznike. Francuska je tu novu ambiciju potom i službeno ugradila u svoju nacionalnu sigurnosnu strategiju kao znak da Europa više ne može bezrezervno računati na američku zaštitu.
Najbliže što je Francuska dosad došla tome bila je Deklaracija iz Northwooda s Velikom Britanijom u srpnju 2025. godine. Bilateralna deklaracija iz Chequersa iz 1995. navodi kako je prijetnja "vitalnim interesima" jedne zemlje ujedno prijetnja i interesima druge, no prošlogodišnji sporazum otišao je korak dalje. Britanija i Francuska dogovorile su se da će "koordinirati" uporabu svog nuklearnog oružja.
Skupina na vrhu
Dvije su zemlje osnovale nuklearnu upravljačku skupinu, sastavljenu od najviših diplomatskih i vojnih dužnosnika, a sastanak je održan u prosincu u Parizu. Tom je prilikom Francuska prvi put pozvala Britaniju da promatra njezinu vježbu simulacije "Poker", tromjesečnu demonstraciju zračne strateške nuklearne sile. Jedan francuski obrambeni dužnosnik opisao je to kao znak "snažnog bilateralnog povjerenja".
Macron bi uskoro trebao održati još jedan govor o francuskom sustavu odvraćanja. Isključio je svaku promjenu potpune neovisnosti Francuske u donošenju odluka o lansiranju nuklearnog oružja. To, međutim, nije spriječilo detaljne razgovore s drugim europskim državama, ponajprije s Njemačkom. "Te se stvari kreću vrlo sporo", kaže Bruno Tertrais, zamjenik ravnatelja Zaklade za strateška istraživanja (FRS) u Parizu. "Ali Njemačka je pokazala spremnost razmotriti opcije koje bi prije pet godina bile nezamislive."
Europski dužnosnici zasad vrlo oprezno govore o konkretnim rješenjima. Dana 25. siječnja Ulf Kristersson, švedski premijer, potvrdio je da je s Francuskom i Velikom Britanijom vodio početne razgovore o nuklearnoj suradnji, ali je naglasio da oni još nisu jasno definirani. Jedan od prvih koraka mogao bi biti da Emmanuel Macron otvorenije i preciznije objasni što za Francusku znači "europska dimenzija" njezinih sigurnosnih interesa.
Druga mogućnost uključuje zajedničke vojne vježbe koje simuliraju nuklearne udare, u suradnji s europskim zračnim snagama. Takve bi vježbe ojačale međusobno povjerenje i pripremu za krizne situacije. Pojedini francuski analitičari smatraju i da bi druge države mogle pomagati francuskim nuklearnim snagama, primjerice zaštitom podmornica ili logističkom potporom zrakoplovima, slično onome što već rade Švedska i Finska u okviru NATO-a.
Razmještanje Rafalea
Još ambiciozniji korak bio bi razmještanje francuskih borbenih zrakoplova sposobnih nositi nuklearno oružje u Njemačku ili u drugim europskim zemljama. Najradikalnija opcija bila bi unaprijed postaviti nuklearno oružje na teritoriju saveznika, po uzoru na postojeći NATO-ov sustav.
Sjedinjene Države skeptične su prema toj ideji. Američki dužnosnici tvrde da britanski i francuski arsenali jednostavno nisu dovoljno veliki ni precizni da zamijene američki "nuklearni kišobran".
Prema američkom stajalištu, pravo i uvjerljivo nuklearno odvraćanje moguće je samo ako država ima dovoljno snažan i precizan arsenal da može uništiti neprijateljske projektile prije nego što budu lansirani. Takvu sposobnost, tvrde Amerikanci, imaju samo oni.
Francuski vojni i sigurnosni stručnjaci na to odgovaraju da je takvo razmišljanje zastarjelo i da potječe iz doba hladnog rata. Oni se pozivaju na francusku doktrinu "dovoljne snage", prema kojoj nije presudna količina oružja, nego sigurnost da je država spremna reagirati.
Kako ističe Bollfrass, mnogi političari u Njemačkoj prihvaćaju taj argument: iako je francuski arsenal manji i tehnički slabiji od američkog, Francuska je Europi geografski i politički bliža.
No postoji i ozbiljan politički rizik. Vjerodostojnost nuklearnih jamstava ovisi o tome tko je na vlasti. Trenutačno je najpopularnija stranka u Francuskoj Nacionalna fronta. Ako uskoro dođe do promjene predsjednika, upozorava Bollfrass, novi čelnik mogao bi imati sasvim drukčiji pogled na francuske interese i na to koga je Francuska spremna braniti.
