Nitko ne pita za plakate komunista u Zagrebu, ali mural braniteljima odmah je problem

U Zagrebu prolazi „škola komunizma“, ali mural braniteljima postaje problem

Zagreb je ovih dana dobio zanimljivu lekciju o dvostrukim kriterijima.

Po gradu su osvanuli plakati za tzv. „Zagrebačku školu komunizma“, događaj koji organizira Revolucionarni komunistički savez (RKS). Organizacija koja, koliko je javnosti poznato, nije registrirana u Hrvatskoj ni kao politička stranka ni kao udruga, ali bez ikakvih problema lijepi plakate po gradu, organizira ideološka predavanja i poziva na izgradnju partijskih struktura.

Plakati se lijepe na stupove, zidove i javne površine. Na njima se koristi i grb Grada Zagreba, uz komunističke simbole. Nitko ne postavlja pitanja. Nitko ne govori o procedurama. Nitko ne raspravlja o dozvolama.

Sve prolazi tiho i gotovo neprimjetno.

Ali zato je u Zagrebu nastala prava mala politička drama kada se pojavio mural posvećen hrvatskim braniteljima u podvožnjaku kod Vjesnika.

Odjednom su se otvorila brojna pitanja:
tko je dao dozvolu, je li mural legalan, tko ga je oslikao, kako je nastao i treba li ga ukloniti.

Grad se poziva na procedure. Traže se papiri, odobrenja, formalnosti i legitimitet.

Paradoks je očit.

Organizacija koja nije registrirana u Hrvatskoj može bez problema organizirati „školu komunizma“, lijepiti plakate po Zagrebu i koristiti gradski grb. Održavaju se sastanci, govori se o partijskom organiziranju i revolucionarnoj ideologiji – i to prolazi gotovo bez ikakve reakcije.

Ali kada se na jednom zidu pojavi poruka zahvale hrvatskim braniteljima, tada odjednom postaje ključno pitanje ima li mural potrebnu dozvolu.

Ne treba biti pravnik da bi se postavilo jedno jednostavno pitanje:
kako je moguće da ideološka propaganda komunizma u Zagrebu prolazi bez problema, a zahvalnost braniteljima odmah postaje predmet birokratske istrage?

Jer bez tih branitelja, bez njihove žrtve i borbe, danas ne bi bilo ni slobodne Hrvatske – pa ni slobodnog Zagreba u kojem se može organizirati bilo kakva „škola komunizma“.

Zato ova priča nije samo priča o jednom muralu.

Ona je priča o vrijednostima koje se u glavnom gradu Hrvatske očito ne tretiraju jednako.

I o gradu u kojem revolucionarne ideološke radionice prolaze bez pitanja – dok zahvalnost onima koji su stvorili državu mora čekati dozvolu.