Nikad viđene fotografije ratnog Vukovara: Iza njih stoji filmska priča
Strani fotografi David Pratt i Delmi Alvarez nakon više od 30 godina odlučili su svoje ratne fotografije dati na javno korištenje, a naš medij je prvi koji će, uz njihovu pismenu dozvolu, iskoristiti to pravo.
Darko Galić i Josip Deur koji su uz Ivana Anđelića velikim dijelom zaslužni za objavljivanje ovih ratnih “dragulja”, kažu kako je u ovom slučaju nije samo riječ o fotografijama, već o cijeloj priči koja ih prati.
Naime, ove fotografije uzavrelog Vukovara iz 1991. godine od iznimne su vrijednosti jer svjedoče o našim poznatim braniteljima koji sa uništenih neprijateljskih tenkova i transportera skidaju bestrzajne topove i prerađuju ih kako bi se upotrijebili protiv nadmoćne JNA. Bilo je to tada, navode – prvo ozbiljnije oružje.
Topve su preradili, ali nisu imali granate
Na fotografiji Davida Pratta nalaze se s lijeva na desno pokojni Antun Ivanković, Ivica Arbanas – Lipi i Ivan Anđelić – Doktor koji nam je objasnio što se zapravo događalo u tim trenucima: “Ti novinari su se početkom 9. mjeseca pojavili u Vukovaru, a ja sam im osobno uzeo iskaznice sa podatcima i ispostavilo se da je to bilo pametno. Darko i Josip su ih kontaktirali i zatražili prava na objavu, a to su i dobili. Ti strani fotografi su kazali da bi ponovno voljeli doći u Vukovra, no sada se nalaze u Afganistanu”, opisuje Anđelić kanale kojima se došlo do ovih fotografija.
“Evo, sada prvi put ove fotografije izlaze na svijetlo dana… Te fotografe i novinare smo odveli do tih transportera, a sve se dogodilo nekoliko dana nakon što je JNA otvoreno napala Vukovar. Naime, ja sam tada po zapovijedi Arbanasa bio na položaju u vukovarskoj vinariji i sa lanserom protugradne službe za razbijanje oblaka čekao da JNA izađe sa tenkovima da udarim. No, kada su 28. kolovoza krenuli prema Negoslavcima, njihov prvi transporter je naletio na mine koje je postavio Petar Kačić, a tenku je otišla tenkovska gusjenica.”
Antun Ivanković je, dodaje Anđelić, našao svog prijatelja Matu Peraka koji je donio ključeve i njih trojica su otišli na vlastitu ruku: “Odvrnuo sam sa transportera dva bestrzajna topa, ali postolje nismo mogli skinuti jer je bilo preteško. U punoj ratnoj spremi sam nosio sam jedan top, a njih dvojica drugi. Znao sam da nam to treba jer smo bili jako tanki sa protutenkovskim oružjem, pa sam kombijem otišao u stojaru gdje po inženjera Petrića. Pod paljbom smo ga odveli da to vidi i on je rekao da samo treba napraviti zupčanik i postolje, a to je i učinio. Međutim, to nam nije puno koristilo bez granata, pa je pokojna Vera Stanić koja je tada bila u Saboru došla u Vukovar i shvatila problem. Rekla je da će od Tuđmana zatražiti granate, ali ih nikada nismo dobili, pa ti topovi nikada nisu upotrijebljeni.”
Arbanas: “Na kraju te topove nismo nikada upotrijebili”
Autor crno-bijele fotografije je Delmi Alvarez, a na njoj je ovjekoviječio s lijeva na desno: nepoznatog branitelja, Ivicu Arbanasa i pokojnog Antuna Ivankovića.
Ratni zapovjednik Ivica Arbanas dobro se sjeća ovih trenutaka: “U biti smo to skinuli sa transportera i pokušali ono što smo mogli, prenamijeniti i upotrijebiti protiv neprijatelja… U tom činu se vidio sav očaj jer smo cijelo vrijeme tražili nekakve mine za to oružje kako bi sa većim dometom mogli parirati tenkovima. Međutim, JNA je dobro znala da mi to nemamo i da samo nečim sitnim baratamo pa su bili na distanci a mi smo bili prisiljeni ići prema njima. Obzirom da su u to doba padale vojarne po Hrvatskoj, mine nisu stigle do nas. Nismo upotrijebili te topove, a jako smo to željeli jer smo konstantno gledali da svaki put nešto iskoristimo. Zanimljivo mi je sada gledati ove fotografije… Bili smo jako mladi, u ranim dvadesetima…”
