Novi šef NATO-a sjeda u vruću fotelju: Čekaju ga veliki problemi
Nizozemski premijer na odlasku Mark Rutte najesen bi trebao preseliti u novi ured u Bruxelles, nakon što je prošli tjedan osigurao podršku svih 32 članice za čelno mjesto NATO-a. No, izvjesno je da ga ne čeka mirna plovidba u mandatu, a Politico je izdvojio pet glavnih izazova koji stoje pred njim
Aktualni glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, koji će na čelu tog saveza biti punih deset godina, trebao bi napustiti tu dužnost 1. listopada, nakon što mu je mandat posljednje dvije godine produžavan, svaki put na godinu dana, zbog krizne situacije s ruskom invazijom na Ukrajinu. Rutte, pak, zadnjih 14 godina vodi peto najveće gospodarstvo u EU, hvaljen je zbog učinkovitog postizanja konsenzusa, a pokazuje odlučnost u pružanju pomoći Ukrajini, uključujući nedavne nizozemske napore u obučavanju ukrajinskih pilota F-16 i najavljenog transfera više takvih aviona u sklopu koalicije nekoliko europskih zemalja i SAD-a čija je namjera ojačati ukrajinsku sposobnost obrane. No, čak i za iskusnog političara poput njega, piše Politico, sljedeće poglavlje njegove karijere neće biti šetnja u parku, a ovo je pet najtežih izazova koji ga čekaju.
1. Mogući povratak Donalda Trumpa
Četiri tjedna nakon što Rutte počne svoj novi posao, Amerikanci izlaze na izbore i mogli bi ponovno izabrati Donalda Trumpa, NATO skeptika koji je tijekom kampanje prijetio da će prekinuti američku pomoć Ukrajini ako postane predsjednik. Time bi se zadao ozbiljan udarac vjerodostojnosti NATO-a u pomaganju Ukrajini, pogotovo kad se uzme u obzir da je SAD najveći donator vojne pomoći. Ostvari li Trump najavljeno, oslabjet će izglede Ukrajine za članstvo u Savezu, a i njeni napori u području obrane i nada u povrat okupiranih teritorija bit će znatno umanjeni.
2. Putinov zimski napad na Ukrajinu
Jedna od prvih stvari kojom će se Rutte morati baviti zasigurno će biti ukrajinski apel za pomoć, s obzirom na približavanje zime. Naime, Rusija je posljednjih mjeseci nanijela velike štete ukrajinskim energetskim postrojenjima, elektranama i branama, koji će morati popravljati mjesecima, a neki i godinama. Jedno od rješenja, koje predlaže aktualni čelnik NATO-a Stoltenberg, je da se Ukrajincima dostavi više sustava prouzračne obrane koji će štititi energetska postrojenja i radnike koji ih popravljaju. No, Europa nema dovoljno takvih sustava za poslati, a potvrde li Trumpovi republikanci većinu u Kongresu na jesenskim izborima, malo je izgledno da će SAD slati neke veće količine, dok se članice NATO-a koje su geografski najbliže Rusiji nevoljko odriču svojih sustava, s obzirom na relativnu blizinu ratištu.
3. Natjerati članice NATO-a da plate
NATO je ovaj tjedan proslavio rekordan broj članica koje su dostigle preporučeni cilj od 2 posto BDP-a za obrambenu potrošnju - 23, no to znači da trećina saveznica i dalje ne dostiže taj cilj, unatoč tome što je to obećano prije deset godina, a najgore s time stoje južnoeuropske članice. Italija će ove godine zabilježiti pad s ionako preniskih 1,5 posto od lani, Španjolska će potrošiti 1,28 posto, a Portugal 1,55 posto. I oko toga bi Trump mogao stvarati probleme, jer je žestoko kritizirao članice koje ne izdvajaju dovoljno i za vrijeme svog prvog predsjedničkog mandata, kada je govorio da SAD neće braniti članice koje ne izdvajaju dovoljno, ako bi one bile napadnute. No, ni u američkom susjedstvu stvari nisu puno bolje, pa tako Kanada, koja je u članica NATO-a od početka Saveza 1949., izdvaja samo 1,37 posto, a od početka ruske invazije na Ukrajinu bilježi minimalan rast od 0,1 posto.
4. Pritužbe istočnog boka
Zemlje koje graniče s Rusijom nisu Rutteovi najveći obožavatelji. Ljutili su se zbog niske nizozemske potrošnje za obranu, a posebno im je smetalo to što je glavna uloga u NATO-u uvijek pripadala zapadnim ili sjevernim Europljanima, iako su zemlje istočnog krila u savezu već četvrt stoljeća. Estonska premijerka Kaja Kallas nije ušla u utrku za najviše mjesto u NATO-u nakon što joj je rečeno da neće dobiti potporu zemalja poput SAD-a, Francuske i Njemačke (sada je favorit za sljedeću šeficu vanjske politike EU-a). Strahovali su da će Moskva njezino imenovanje shvatiti kao eskalaciju neprijateljstava. Rumunjski predsjednik Klaus Iohannis, koji se ipak natjecao za tu dužnost, dobio je samo Mađarsku potporu, i to nakratko i samo iz taktičkih razloga.
Zemlje istočnog krila sada će vjerojatno tražiti bolju zastupljenost na sekundarnoj razini NATO-a: mjesto zamjenika glavnog tajnika i različita mjesta pomoćnika glavnog tajnika (prije nego što je postala predsjednicom RH, Kolinda Grabar Kitarović je oko tri i pol godine bila pomoćnica glavnog tajnika za diplomaciju). Raspodjela poslova već je neko vrijeme bolna točka istočnih zemalja. Dok je odlazeći zamjenik rumunjski, svih sedam pomoćnika dolaze sa Zapada - dva iz SAD-a, po jedan iz Njemačke, Nizozemske, Britanije, Italije i Francuske. Još jedno radno mjesto pomoćnika je upražnjeno. Tako da će Rutte, kojem je jedan od prvih zadataka imenovanje zamjenika, biti pod pritiskom da imenuje nekoga iz jedne od istočnih članica.
5. Europski vođe koji vole Putina
Novom čelniku NATO-a neće glavobolju svojim stavovima donositi samo Trump, bude li izabran za predsjednika SAD-a, nego će Rutte imati i pune ruke posla s čelnicima europskih članica Saveza koji dolaze s desnice, a koji, blago rečeno, imaju simpatije prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu te nastupaju kao NATO-skeptici. Jedna od problematičnih mogla bi biti Francuska u kojoj ankete predviđaju da će aktualni predsjednik Emmanuel Macron izgubiti na izvanrednim izborima, a da će se kao najjača stranka isprofilirati Nacionalno okupljanje Marine Le Pen. Zbog toga je i aktualni čelnik NATO-a Stoltenberg bio prisiljen apelirati na Francusku da 'održi jak NATO'. Rutteu tako nešto nije strano, jer mu se to dogodilo u vlastitoj zemlji, gdje je njegova stranka izgubila izbore od krajnje desne Stranke za slobodu Geerta Wildersa, koji je prošle godine za rusku televiziju Russia Today rekao da Putin plješće jednako kao što plješće Trumpu, zato što su lideri koji tamo stoje u ime ruskog i američkog naroda.
Na tu listu treba pridodati i mađarskog premijera Viktora Orbana, koji njeguje dobre odnose s Putinom i ne želi oružano pomagati Ukrajini. Orban je zadnji koji je dao podršku Rutteu, prije toga je podržavao rumunjskog kandidata, a to je učinio nakon što je dobio jamstva da Mađarska neće morati sudjelovati u aktivnostima NATO-a u Ukrajini. Ni Slovačka neće biti lagana za dogovor, pogotovo zato što je nova vlada Roberta Fica, nakon preuzimanja vlasti krajem prošle godine, zaustavila vojne isporuke Ukrajini, a prošli tjedan je objavljeno da je zatražila istragu bivše vlade i njenog ministra obrane Jaroslava Nada zbog doniranja rashodovanih borbenih aviona MiG-29 i sustava protuzračne obrane KUB Ukrajini. Nova vlada smatra da prethodna zbog tih donacija treba kazneno odgovarati zbog sabotaže, zlouporabe ovlasti, neispunjavanja dužnosti i - veleizdaje.
U svakom slučaju, Rutte se ne mora bojati da će mu posao sljedeće četiri godine biti dosadan.
