Obilježena 31. obljetnica bitke za borbenu crtu Orlovnjak

“Najvažnije od svega je riješiti pitanje nestalih, jer oni koji su sudjelovali u ovom zločinu su ovdje, žive ovdje, politički su aktivni i imaju sve povlastice Republike Hrvatske i 31 godinu poslije ne žele reći gdje su posmrtni ostaci naših suboraca, prijatelja, susjeda,” poručio je osječko-baranjski župan Ivan Anušić na obilježavanju obljetnice nezapamćenog zločina na farmi Orlovnjak

Antunovac je započeo aktivnu obranu upravo na farmi Orlovnjak još u lipnju 1991. godine, kada se nalazio pod kontinuiranim napadima jedinica JNA i srbijanskih paravojski.

Nažalost, pod naletima brojčano i u oružju nadmoćnijih neprijatelja, 6. listopada Orlovnjak je pao, a nad civilima i braniteljima koji su na farmi zarobljeni, protivno svim odredbama Ženevske konvencije, izvršen je do tada nezapamćen zločin.

“U ovo vrijeme tijekom dana, trajala je borba za Orlovnjak. Neprijatelj je iz Tenje i Klise granatirao naše položaje na kojem su bila dva voda. Iz Silaša su zaobišli naše položaje i zauzeli dio teritorija. Orlovnjak se mjesecima branio da se neprijateljske snage ne približe Osijeku, pet smo mjeseci štitili Osijek, spasili 15000 muznih krava na farmi, dali sigurnost radnicima,” rekao je Stjepan Šerić, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Antunovac-Ivanovac.

Danas su ispred spomen obilježja Orlovnjak položeni vijenci i zapaljene svijeće za poginule i nestale branitelje i civile, a sudionici ove teške bitke prisjetili su se jednog od najtežih dana u povijesti Antunovca.

“Antunovačka satnija je ujutro držala liniju, na nas je neprijatelj krenuo brutalno i nadmoćno, gaseći mnoge mlade živote. Za četvero naših kolega i suboraca se još uvijek ne zna gdje su im posmrtni ostaci. Bio je to početak otvorene brutalne agresije koja se kasnije vidjela u cijeloj Hrvatskoj. Krenuo je niz gubljenja naših sela, koja smo ipak uspjeli zadržati dovoljno dugo kako bi zaštitili i obranili južni dio Osijeka i presijecanje grada što je bio plan četnika i JNA i svih onih koji su bili s njima,” rekao je župan Ivan Anušić i dodao kako je važno čuvati sjećanje na te mlade ljudi od kojih su mnogi bili tek na pragu punoljetnosti i koji su za Hrvatsku podnijeli najveću žrtvu.

“Na nama je danas da Hrvatsku učinimo onakvom kakvom smo ju sanjali svi mi koji smo stali u obranu Hrvatske. Najvažnije od svega je riješiti pitanje nestalih, jer oni koji su sudjelovali u ovom zločinu su ovdje, žive ovdje, politički su aktivni i imaju sve povlastice Republike Hrvatske i 31 godinu poslije ne žele reći gdje su posmrtni ostaci naših suboraca, prijatelja, susjeda. Više nitko ne traži krivce, obitelji traže mir i mjesto gdje mogu zapaliti svijeću na grobovima svojih voljenih,” poručio je Ivan Anušić.

Članovi Udruge hrvatskih branitelja okupljenim su novinarima podijelili snimku na kojoj je vidljiv sav užas koji je nastao nakon okupiranja Orlovnjaka.

“Vidjet ćete na snimci koju ste dobili, koja je silina vojske tada krenula na nas. Kada su ušli u Orlovnjak, zarobili branitelje i civile, ne da su ih ubili nego su ih masakrirali, iživljavali se na njima. Zna se tko je sudjelovao u tom zločinu, jer su oni to jutro snimali postrojavanje, naoružanje, davali izjave za svoje tv postaje, zna se tko su, neki od njih žive tu, nekoliko kilometara od Orlovnjaka,” dodao je Anušić.

Župan je komentirao i budući suživot srpskog stanovništva na ovom području istaknuvši kako je jasno da je ‘ideja Velike Srbije propala i da je 1991. godine Srbija izgubila rat te da se više od 30 godina poslije mora riješiti pitanje nestalih jer je to osnova kvalitetnog suživota u Hrvatskoj’.

“Posebno je tužno danas jer naš donedavni predsjednik Udruge, Ilija Lovrić nije s nama i nije dočekao da nađe posljednje počivalište svog sina koji je tada bio jedva punoljetan. On je jedan od četiri osobe koji tražimo, i ponavljamo kao i svake godine na današnji dan da oni koji znaju samo pokažu prstom gdje su život skončali naši najmiliji da ih možemo dostojno sahraniti i obiteljima pružiti utjehu,” rekla je Marija Bilić, predsjednica Udruge obitelji nestalih i nasilno odvedenih hrvatskih