OBITELJ MU JE ZATRPANA POD RUŠEVINAMA! Novi užas u životu malog Sirijca kojeg je prigrlio Karlovčanin: ‘Bezosjećajnici su mi govorili da je mali isilovac’

“Jako sam sretan u Hrvatskoj. Još sam sretniji što sam upoznao prijatelja Branka. Neću reći da mi je kao otac jer ja imam oca, već da mi je pravi prijatelj na kojeg se mogu uvijek osloniti”, rekao je sirijski dječačić Mahmoud na početku svoje priče o prijateljstvu s braniteljem Brankom Škrtićem, koja je raznježila Lijepu našu. Maleni s ocem, majkom i troje braće već tri godine živi u Karlovcu u koji je došao u sklopu programa EU o razmještanju migranata u europskim zemljama, odlično je usvojio jezik, pronašao prijatelje i s lakoćom skuplja petice i simpatije u školi. No, njegovu mirnu svakodnevnicu kakvu veći dio djetinjstva nije poznavao sada je prekinula vijest o golemoj tragediji u Turskoj.

Naime, pod ruševinama zgrade u gradu Gaziantepu zatočen je njegov stric s dvoje djece. Branko nam je otkrio da se njegov mali prijatelj dobro nosi sa stresom, no, nažalost, još uvijek nemaju nikakvih detaljnijih informacija o stradaloj rodbini.

“Sve što znamo jest da su još uvijek zatrpani”, rekao nam je Branko, koji je 1991. ustrojio 3. bojnu 2A brigade Gromovi u Dugoj Resi i postao njezin prvi zapovjednik.

Ljudi su ga osuđivali

A o svom neobičnom prijateljstvu s 15-godišnjim Mahmoudom ovaj je 65-godišnji branitelj progovorio još prije tri godine, kada je otkrio da su ga zbog bliskosti s migrantom neki sugrađani osuđivali.

“Jako mi je žao što neki bezosjećajni ljudi govore da sam prigrlio malog isilovca. Nažalost, to su neobrazovani i neuki ljudi koji ne poznaju drugu kulturu. Kao dječak sam naučio da je onaj koji poznaje druge kulture bogat čovjek. Iako to nije u mojoj prirodi, ponekad se ne mogu suzdržati da takve ljude ne pošaljem u onu stvar. Dok sam živ, neću nikome dopustiti da vrijeđa moje prijatelje!”, poručio je tada za Večernji list.

Kada je prvi put ugledao ovu obitelj, Branku su se vratila najgora sjećanja, slike naših izbjeglica iz Domovinskog rata. Za razliku od mnogih, odlučio im je pružiti ruku i zahvalili na dobrodošlici, a onda se rodila i ljubav pa se ove dvije obitelji redovito posjećuju.

Život ih nije mazio

“Kako ljubav tako i prijateljstvo ne poznaje godine, vjeru i naciju. Razumijem ljudsku psihu i znam kada je dijete izgubljeno, napaćeno i kada je prošlo pakao. Sve oko njega bilo mu je nepoznato. Htio sam mu pokazati da su naši osjećaji prema njemu prijateljski. Nas dvojica razgovaramo o svemu, o životu, nogometu, curama, ponekad čak i o politici, iako o tome baš i ne voli razgovarati”, otkrio je branitelj i dodao da Mahmoud ima dvije mame, svoju Nakhlu i njegovu suprugu Anu.

Inače, Mahmoud je s roditeljima od svakodnevnih metaka i gledanja smrti u oči iz Sirje pobjegao u turski Gaziantep. Isprva im je tamo bilo lijepo pošto su imali vodu i struju, no život ih ni tamo nije mazio. Kako je vrijeme odmicalo, djeca su počela tući Mahmouda i braću, a oca su mu na poslu prestali plaćati. Nakon šest godina odlučili su otići, a mir i sreću konačno su pronašli u Karlovcu.

“Kad su nam rekli da ćemo ići u Hrvatsku bio sam jako sretan. Volim nogomet, a moj je idol Luka Modrić. Sad sam tu navijač Dinama i učlanit ću se u Bad Blue Boyse. Obožavam sve igrače, Petkovića, Ademija, Oršića”, rekao je dječak iz Sirije koji sanja da će jednog dana i sam postati uspješan nogometaš.