OBLJETNICA RANJAVANJA Jesu li ratni vojni invalidi povlašteni? Onima koji tako misle neka dragi Bog da takve povlastice!
Malo je Čakovčanaca koji ne poznaju hrvatskog branitelja i ratnog vojnog invalida Pavu Jazvića (57), rodom iz Odžaka u Bosankoj Posavini. Upravo na današnji dan, 26. kolovoza 1992. godine teško je ranjen na ratištu. Na to je danas podsjetio na svom profilu i usput se “obračunao” s onima koji su iz hladovine promatrali ratne strahote, a danas prigovaraju invalidskim mirovinama.
“Na današnji dan navršile su se pune 33 godine od mog ranjavanja. Po izjavama pojedinih seronja ja sam tog dana postao povlašten. Povlašten sam po tome što sam od mojih 57 godina, pune 33 godine invalid. Povlašten sam što me stalno boli, ali za bol nikog nije briga (to je ipak samo moja patnja i moja bol). Na današnji dan te davne 1992. godine život mi se promjenio 100 posto. Ipak,da ne ispadne da kukam, jer sam ostao živ i koliko-toliko pokretan. Tog istog dana na istom položaju (terenu) teško je ranjen i Krešo Madić iz Čukovca, koji je od posljedica ranjavanja u glavu preminuo u bolnici u Slavonskom Brodu. Ja sam imao 24 godine, a pokojni Krešo tek 20 godina. Sad se pitam za što smo ratovali?
Najviše mi je žao tih poginulih branitelja (i moj brat Ilija je poginuli branitelj, a imao je tek 23 gododine), žao mi je svih onih koji su dali svoju mladost i život, a za što?”, upitao se na kraju svoje izjave Pavo Jazvić i poručio svima onima koji ratne vojne invalide gledaju kao povlaštene neka im dragi Bog da takve povlastice. Naravno, u novčanom, a ne u zdravstvenom obliku!
Pavo Jazvić s obitelji u Čakovcu živi od završetka Domovinskog rata. Aktivist je u organizacijama proisteklim iz Domovinskog rata, humanist, ratnik, veliki prijatelj…
Rođen u Odžaku, oženjen, otac dvije kćeri. Prije Domovinskog rata radio je u Austriji i kada je počela agresija na Hrvatsku napustio je posao i s bratom Ilijom, koji je bio u Njemačkoj, vratio se braniti Domovinu. Ilija se prijavio u Osijeku, u 106. brigadu, a Pavo je otišao u Zagreb i prijavio se u HOS. Treći brat Božo, razmijenjen je u Nemetinu 14.8.1992. da bi se priključio obrani Domovine u 9. bojni u Splitu.
U lipnju 1992. godine Pavo Jazvić prebačen je iz HOS-a Zagreb u HOS Čakovec. U HOS-u je bio do početka kolovoza 1992. kada je ovdašnji HOS pripojen 54. samostalnoj pješačkoj bojni Čakovec s kojom odlazi na bojišta. Kao njihov pripadnik ranjen je 26. kolovoza 1992.godine. Ranjen je u kuk, kralježnicu i zdjelicu. Posljedica je kraća noga i zato teško hoda uz korištenje štake.
-Uz pomoć obitelji i vjere u Boga dobro se nosim sa svim bolovima i problemima koje donosi život invalida. Od dolaska među međimurske ratnike odlučio sam ovdje i zauvijek ostati – rekao je u jednom razgovoru Pavo Jazvić.
