ODLAZAK U STILU ZOROA, S MASKOM NA LICU I S EURIMA U DŽEPU

Tarik Filipović mogao bi postati novi sportski direktor Dinama. Kad bi tražio novog trenera, postavio bi svoje antologijsko pitanje: “Zapamtite, samo vas mi pitamo tko želi biti milijunaš?”

To je stara navada u maksimirskoj šumi, lijepi Dinamov tradicijski običaj koji traje desetljećima - trenera na odlasku gospodski ispratiti s punim torbama i punim računom “dok se ne snađe”.
Odlazili su tako odavno i legende Miroslav Blažević ili Velimir Zajec, naplatili su se i Ardiles i Vaha Halilhodžić, pa Ante Čačić, Branko Ivanković, Kruno Jurčić, Ivan Petev…

Bilo je na tom dugom popisu i trenera kojima su Mamić i Dinamo galantno rješavali dugove i pogrešna poslovna ulaganja i svi bi nekako lakše podnijeli rastanak s voljenim klubom uz brojenje otpremnine i pretvaranje eura u kune i obratno. Kako bi rekao Ćiro: “Uvijek kad mi je teško, bacim pogled na bankovni saldo u Švicarskoj.”

Dinamova gospoština nije iznevjerena ni u slučaju Nenada Bjelice, naprotiv - kako je imao rekordni ugovor u povijesti Dinama, red je da u skladu s time bude i “putna runda” na rastanku. Bjelici je za 23 mjeseca u Maksimiru isplaćeno 25 milijuna kuna, za sretan put dobio je još više od milijun eura, dakle zaradio je više od 33 milijuna kuna za manje od dvije godine.

Nije ostao zakinut ni stručni stožer, zarađivali su pomoćnici izdašnije od svih ostalih trenera u Hrvatskoj, i neka su, bilo je i UEFA-inih nagrada i novaca od transfera, dok se ima, može se… Klub je na sve to pristao i potpisao, Bjelica je imao šest pomoćnika plus fizioterapeute i liječnike, cijelu “stožernu momčad”, a pamtimo onu sliku iz Ćirinih zlatnih dana u Dinamu - Ćiro sam na klupi s vjernim Rudijem Belinom i Jožom Čačkovićem, bijelim šalom i s cigaretom umjesto laptopa. Pa se nekako treniralo i igralo…

Zamjena je teza da su svu zaradu klubu omogućili trener i igrači - omogućio ju je klub koji je investirao u momčad, a od svih tih milijuna, 80 posto klupskog budžeta natrag se vraćalo momčadi i trenerima. Dakle, treneri i igrači svojim su rezultatima sebi omogućili rekordne ugovore i plaće.

Demantirat ćemo tu tezu kad prvi put čujemo da je Klopp omogućio zaradu Liverpoolu, Guardiola Cityju ili Zidane Realu. I kako to da su svi ti europski velikani suočeni danas s istovjetnom prijetnjom kao i “pokradeni” Dinamo - kako preživjeti koronu?!

Bjelici je korona party, zapravo, uljepšao proljeće. Dinamo tek čeka doba neizvjesnosti i spašavanja, a njemu je epidemija stavila masku na lice s kojom je morao pred novinare nakon raskida ugovora. Hoćeš-nećeš, zatitrao bi zarazni osmijeh nakon što ti na račun sjedne milijun bilo čega. Barem pretpostavljam da bi, nemam taj privilegij svjedočiti iz osobnog iskustva.

Novinarski je jedini privilegij, kako je to objasnio prekaljeni veteran iz maksimirske šume Tomislav Židak, koji već tri godine nije s nama: “Kad napišeš nešto pozitivno o klubu, onda si kupljeni plaćenik. Kad pobjegne nešto što se nekome ne sviđa, onda si prodano smeće.”

Bjelica se tako emotivno, bez suze u oku, s maskom na licu i Hajdukovim odvjetnikom u pratnji, oprostio od Maksimira. Kao vrlo promišljen, organiziran čovjek, “Nijemac” po karakteru, znao je da bolji kraj nije mogao režirati. Kao poslovan čovjek zna i tablicu množenja - da je prihvatio klupsku ponudu (jedna trećina plaće odmah, trećina kad bude, a trećinu mora otpisati) za šest mjeseci ostao bi sigurno bez 300.000 eura bruto ili i do 250.000 eura neto.

Kao stanovnik Klagenfurta i čovjek koji je krenuo i probijao se iz najnižih austrijskih liga, zna i koliko se u Austriji radi za takav novac. Kategorički je odbio smanjenje, stožer i momčad nisu mogli ništa drugo, a vješto je pustio glas da nagodba ne dolazi u obzir i da neće odustati ni od jednog eura iz ugovora do 2021. godine. Poput mudrosti iz Alan Forda: Tko izgubi dobitak, dobije gubitak.

Umjesto sigurnog gubitka od 250 tisuća eura, draži mu je bio dobitak od milijun eura i odlazak u stilu Zoroa - s maskom kao heroj na bijelom konju. Kad više nije imao “zabranu govorenja”, zahvalio se biranim riječima Mamiću i svima u klubu na uzornoj suradnji i odjahao u sumrak. Serbus, dragi Dinamo moj, jednom ću možda opet biti tvoj…

Da, i kolegi Davorinu Olivariju, s kojim je u dvije godine svakodnevno bio na vezi, poslao je poruku biranim riječima: - Ti i tvoj šef ste blokirani do daljnjeg, Oli… jebiga.

Gospodski, eto, jer to je naš novinarski privilegij, smeća smo nezahvalna. Pa dobro, život ide dalje, samo jako - kao što je gospon Bjelica objavio na Facebooku...