Odvjetnik Šerić otkriva kako su se otvorila vrata curenju informacija iz istražnog postupka

Prije godinu dana saborski zastupnik Mosta Nino Raspudić u Saboru je ovako govorio: “DORH je najveći problem, Sabor treba istražiti curenje informacija – pozivam insajdere da nam prijave pojedinosti”. Ovako su neki govorili nakon slučaja “Janaf” i spektakularnih uhićenja, a iskaze svjedoka pred USKOK-om smo kao lako štivo čitali na naslovnicama svih medija. Godinu dana imamo istu reprizu, ali sada je riječ o aferi zbog koje je uhićen Darko Horvat. Drugi akteri, isti problem, opet curenje povjerljivih iskaza, prenosi hrt.

Istraga nejavna, a ne tajna

Za curenje informacija odvjetnik Branko Šerić u Studiju 4 kaže da ne bi mogao reći da je to normalno – ali da nije nenormalno.

– Od promjene Zakona o kaznenom postupku, kada je promijenjen način informacija koje cure iz spisa predmeta da je istraga nejavna, a ne tajna – tako su se otvorila vrata curenju informacija, zapravo zapisnika iz istražnog postupka koji se vodi kod suca istrage, odnosno pred Državnim odvjetništvom.

– Čim procuri neki iskaz koji je na štetu mojeg branjenika, mojeg klijenta, onda taj čovjek kojeg se tiče, pogotovo ako je u zatvoru, nema drugog načina nego da kontrira pa daje obveznu uputu odvjetniku da istupi u javnosti. Sve doprinosi estradizaciji kaznenog postupka, a tvrdim da na vrhu svega toga stoji Zakon o kaznenom postupku. A tko donosi ovakav Zakon o kaznenom postupku, pita Šerić i odgovara – politika. Da se ne krijemo i ne mistificiramo politiku, kaže i dodaje da je to stranka koja je na vlasti, bez obzira na to koja u tom trenutku.

Kada se nekom obije o glavu, onda je ističe, kasno.

– Treba se pozabaviti kako je kolega Turudić nedavno lijepo objasnio u jednom intervjuu s promjenom Zakona o kaznenom postupku, a ovdje bi radi presumpcije nevinosti ponovno vratio tajnost istražnog postupka. Dakle, ne da nije javno, pa ako nešto procuri nema sankcija.

“Estradizacija kaznenog postupka”

Nije samo politika pridonijela tome, kaže Šerić i navodi kako su novinari zainteresirani samo za nekoliko predmeta.

– Nisu zainteresirani za trgovačke sudove, za upravne sudove, za građansko sudovanje, nego samo za ovako nešto. I došlo je do utakmice novinara tko će prije doći do neke informacije, a da ne govorim da se najboljim i najvećim ulovom smatra intervju s nekim od zatvorenika. Po meni je to opravdano, jer to je tržišna utakmica između medija, kaže.

Zašto se čudimo Zdravku Mamiću koji bježi u BiH?

Ne treba se čuditi, jer čovjeku je imanentna sloboda, čovjek želi da je slobodan, navodi Šerić.

Je li politika najveći krivac za ovo što danas imamo i je li to rezultat sukoba HDZ-a i SDP-a?

Nije to, kaže, rezultat sukoba, oni su isto djelovali u donošenju ovakvog zakona. Isto djeluju nečinjenjem da se donese novi zakon o kaznenom postupku.

Uhićenja

Uhićenje je rezultat operativnog rada i uvijek dođe do jednog trenutka kada treba izvršiti uhićenje, i uvijek je vrijeme i nikad nije vrijeme, smatra Šerić.

– Ono mora biti rezultat rada, ali događa se da osoba koja je praćena ili prisluškivana osjeti ili čuje da joj se radi o glavi i jednostavno se ponaša tako da bi mogla pobjeći, da bi mogla kontaktirati svjedoke i onda je uhićenje neminovnost.

Tko koga obavještava i nadzire?

Bez suradnje tijela otkrivanja i tijela progona nema efikasne borbe protiv kriminala, a pogotovo ovako visokopozicioniranog kriminala, ističe Šerić.

Treba li USKOK obavijestiti državnu odvjetnicu, a onda PNUSKOK, potom i ministra unutarnjih poslova?

PNUSKOK, objašnjava Šerić, radi svoje izvide u strogoj tajnosti, međutim, uhićenje ne vrši on, uhićenje se vrši uz pomoć policije. Ovakve akcije se vode pod monitoringom OLAF-a i europskog tužitelja, kaže.

– Nisu trebali nikoga obavijestiti, samo europskog tužitelja, ali je sramotno da mi moramo tako raditi, znači da nemamo povjerenja jedni u druge. Zašto bi šef bio ljut na nekoga od svojih, a neće da ga imenuje, pita se.

Nema tog čarobnog ponedjeljka, ni Božića nakon kojeg ćemo krenuti u akciju, vrijeme je sad, ističe. Imali smo dobra zakonska rješenja, ali ih provode ljudi. Vidjeli smo do čega je to dovelo, zaključuje.