Online reket širi se nezamislivom brzinom. Što je to uopće?
Imate LI zaštitu za web kameru i kad ste je zalijepili? Ako ste poput većine običnih smrtnika, vjerojatno vam je zapela knedla u grlu kad je u inbox prvi put uklizao mail nepoznatog pošiljatelja koji otprilike počinje „I have a very bad news …“. Ili ste još puno ranije shvatili da je vrag odnio šalu čim i Mark Zuckerberg pozira (doduše, posve slučajno) s laptopom koji u vrhu ekrana krasi komadić bijele izolir-trake?, piše Index.
Za razliku od dobroćudnog nigerijskog princa, koji već desetljećima neumorno traži zainteresirane poslovne partnere bespućima interneta (ne tako davno pronašao je jednog u Đakovu!), ucjenjivački iliti ransomware mail zvuči neusporedivo zlokobnije. Šablona je dobro poznata, a primatelj naizgled nema baš previše izbora: ili će isplatiti nagradu u nekoj od kriptovaluta (kojima je poslije nemoguće ući u trag), ili slijedi – javno sramoćenje. Pomisao da bi svi vaši kontakti iz adresara mogli dobiti priliku vidjeti kako za ekranom… hm… kopate nos, zvuči uistinu zastrašujuće.
Srećom, inicijalni šok vrlo brzo zamjenjuje olakšanje jer nakon prvog, drugog ili petog teksta u tražilici koji nas uvjerava da nemamo nikakvog razloga za strah, priča zapravo završava spoznajom kako relativno novija, sextortion klasa mailova ne odudara previše od uobičajenog obrasca. Razlika je tek u pristupu – nigerijski princ traži ambiciozne i lucidne poduzetnike, dok sextortion pristup udara na posve drukčiji spektar emocija (predvođenih strahom). Priča u pravilu jednako završava, trakom preko kamere (za mikrofon manje-više), nakon čega samo treba biti strpljiv i pričekati kraj e-mail kampanje. Spammeri ionako djeluju organiziranije od hrvatskih teleoperatera i uspijete li odoljeti inicijalnom valu, netko od revnijih wannabe hakera mogao bi pored vašeg maila staviti crvenu kvačicu i lišiti vas učešća u nekoj budućoj kampanji.
Postoji i podmuklija verzija
Doduše, ransomware ponekad dolazi i u bitno podmuklijoj inačici, s attachmentom ili linkom, čija aktivacija bitno komplicira stvari. U tom slučaju više nema govora ni o kakvoj objavi navodno kompromitirajućeg materijala, već o kriptiranju svih (ili barem za korisnika ključnih) podataka i dokumenata, blokiranju pristupa i preuzimanju kontrole nad računalom. Srećom, maliciozni hakeri nemaju vremena za nasumične provale u tuđa računala; njihova je pažnja okrenuta ka (potencijalno) bitno unosnijim poslovima. Ili je barem do sada takvo objašnjenje zvučalo suvislo, a nakon recentnih događaja dobilo je i vrlo opipljivu podlogu.
Lani su američke firme potrošile 350 milijuna dolara na plaćanje online reketa
U korporativnom sektoru hakeri djeluju puno ozbiljnije i organiziranije, a kompanije su sve češće meta napada organiziranih skupina. Ransomware TaskForce navodi kako su samo tijekom 2020. godine razne američke kompanije i organizacije, žrtve ransomware operacija, potrošile oko 350 milijuna dolara, ili čak četiri puta više nego godinu ranije. Prema istom izvoru, prosječna je otkupnina iznosila nešto više od 300 tisuća dolara, a ransomware je postao unosan business koji tvori pravi mali ekosustav. Sve to, i puno više, otkrio je posljednji slučaj koji se iz rutinske ucjene (ako je ucjenu uopće moguće tako okarakterizirati) pretvorio u posvemašnji kaos.
Epilog tog kaosa, a to je zapravo najmanje zanimljiv dio priče, bio je rast maloprodajnih cijena benzina koje su, prvi put od druge polovice 2014. godine, na američkom tržištu preskočile barijeru od 3 dolara po galonu (benzin je tamo otprilike upola jeftiniji). Više o temi pročitajte klikom OVDJE.
