Orešković svećeniku koji ju je prozvao na misi: ‘Nacrtao si mi metu na čelo, ali ovo ti moram reći’

STIGLA REAKCIJA

Nakon što je bivša saborska zastupnica Dalija Orešković kritizirala izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića zbog njegovih izjava u Sinju o “hrvatskom zajedništvu” i “glasnoj manjini koja mu smeta”, uslijedile su brojne reakcije. Orešković smatra da su neke od tih poruka bile usmjerene upravo na nju, iako ne nužno izravno.

Sada se ponovno oglasila putem Facebooka, gdje je komentirala dvije propovijedi koje su, po njezinu mišljenju, bile potpuno suprotne po tonu i poruci — onu sinjskog gvardijana Marinka Vukmana i riječkog nadbiskupa Mate Uzinića. Uziniću se zahvalila, dok je izjave gvardijana Vukmana ocijenila kao “prijetnju miru i slobodi”.

“Hvala nadbiskupu Mati Uziniću na riječima nade koja krijepi i vjernike i nevjernike. S druge strane, riječi sinjskog gvardijana prijetnja su miru i slobodi. Od tih se riječi Crkva nije ogradila niti ih jasno osudila. Šutnjom i drugim postupcima, Crkva već duže vrijeme odobrava i podupire simbole ustaškog režima. To nije suverena i suvremena Hrvatska i ne može biti temelj državnog zajedništva. Država bi trebala putem svojih političkih predstavnika i institucija zaustaviti govor mržnje koji se širi s koncerata, stadiona, a sada i s oltara. No kao i Crkva, državna vlast također šuti i šutnjom odobrava i potiče. Iz interesa”, piše zastupnica na društvenim mrežama.

‘Crkva i vlast su stali uz Thompsona’

“Koncerte Thompsona u Zagrebu i Sinju obilježio je poklič za dom spremni i rehabilitiranje NDH, a ne zajedništvo, jer ima nas Hrvata koji nikada nećemo pristati na zajedništvo s ustaškim simbolima. “Neka pate i neka u patnji umru oni kojima smeta zajedništvo”, i to zajedništvo samo onih koje Thompson okuplja, molitva je koja poziva na smrt svih neistomišljenika. Čak niti vjera niti nacija ovdje nije bitna. Bitna je ideologija crnih insignija.

Ne može se ne primijetiti falsificiranje povijesti i agresivno nametanje teza o jednom narodu, o zajedništvu zamišljene Herceg Bosne i Hrvatske koje se promovira uz poklič za dom spremni i rehabilitiranje NDH, te uz crtanje meta na čelo svima kojima takvo zajedništvo smeta. To je sporno, a ne nečije mjesto rođenja. Sporno je to što su neki od najglasnijih promotora Thompsonovog zajedništva koje budi asocijacije na razdoblje NDH u kojem su dijelovi zamišljene Heceg Bosne i Hrvatske bili u istoj državi, došli s druge strane granice, pa potom onima koji se s njima ne identificiraju poručuju da u svojoj domovini nismo dobrodošli.

Nakon što su vlast i Crkva stali uz Thompsona, svakome tko se suprotstavio proustaškom narativu upućene su uvrede i prijetnje. U negativnom značenju se govori o antifašizmu, do te mjere da se plasira teza da je antifašizam zlo protiv kojeg su se HOS-ovci borili u Domovinskom ratu, kada je “nakon loše četrspete”, iz “bleiburške krvi niknulo novo sjeme Devedesetprve godine”. Crkva na to šuti. I njoj su ideološki neprijatelji komunisti”, piše nadalje.