Oslobođenje Šibenskog mosta i sjećanje na Roberta Raiča

ŠIBENIK – 22. rujna 1991. godine upisao se u povijest Domovinskog rata kao dan kada je, nakon tjedan dana žestokih borbi, oslobođen Šibenski most. Udar na taj strateški infrastrukturni objekt bio je pokušaj Jugoslavenske narodne armije i pobunjenih srpskih snaga da presijeku Hrvatsku, izoliraju Dalmaciju i prekinu životne komunikacije s ostatkom zemlje. No, zahvaljujući odlučnosti hrvatskih branitelja, taj plan nikada nije ostvaren.

Most kao simbol otpora

Bitka za Šibenik trajala je od 16. do 22. rujna 1991. U tih sedam dana grad je bio izložen napadima s kopna, mora i zraka. Neprijateljske snage su, prodirući iz smjera Knina i Drniša, uspjele zauzeti most i time presjeći prometnicu. Situacija je izgledala dramatično: južna Dalmacija bila je odrezana, a Šibenik pred prijetnjom okruženja.

Hrvatski branitelji – pripadnici 113. šibenske brigade ZNG-a, policije, dragovoljci iz Vodica, Zatona i okolice – nisu posustali. Uz topničku potporu, 22. rujna krenuli su u odlučan protunapad. Granate hrvatskog topništva zasule su neprijateljske položaje, a branitelji su u žestokom naletu potisnuli snage JNA. Do večeri, Šibenski most ponovno je bio u hrvatskim rukama.

Taj trenutak označio je prijelomnicu: Dalmacija nije pokleknula, a Hrvatska je dokazala da se može obraniti.

Robert Raič – mladi dragovoljac

Među brojnim dragovoljcima koji su tih dana stajali na prvoj crti bio je i Robert Raič. Rođen 13. siječnja 1972., pridružio se obrani domovine kao pripadnik 113. šibenske brigade. Suborci ga pamte kao izuzetno visokog momka – gotovo dvometraša – vedra duha i hrabrog srca.

Na fotografijama iz tih dana, spominje se kako stoji “skroz desno, s tromblonima oko pojasa”, rame uz rame sa svojim ratnim prijateljima. Iako službeni arhivi ne bilježe pojedinačno svako ime na mostu, u kolektivnom sjećanju branitelja Robertovo mjesto u toj povijesnoj slici ostalo je neizbrisivo.

Pogibija na Livanjsko-dinarskom ratištu

Robertov ratni put nije završio u Šibeniku. Kasnije se pridružio 14. topničkom divizijunu Hrvatske vojske. Tri i pol godine nakon oslobođenja mosta, u nedjelju 19. ožujka 1995., poginuo je na Livanjsko-dinarskom ratištu u Bosni i Hercegovini.

Prema svjedočanstvima, smrt ga je zatekla kod zaseoka Grabež, dok je rukovodio topom kalibra 130 mm. Neprijateljske granate pogodile su položaj i ugasile život mladića koji je imao tek 23 godine.

Trag koji ostaje

Robert Raič danas živi u sjećanjima suboraca kao simbol generacije koja je u najtežim trenucima stala u obranu Hrvatske. Njegova sudbina povezuje dvije ključne točke Domovinskog rata – slavnu pobjedu kod Šibenskog mosta i krvavi dan na livanjskom ratištu.

Oslobođenje mosta 22. rujna 1991. nije bila samo vojna pobjeda, već i moralna prekretnica. U njoj su živote ugradili mladići poput Roberta, koji su bez kalkulacije stali pred tenkove i topove. Njihovo nasljeđe danas ostaje kao obveza – da se sloboda koju su obranili nikada ne zaboravi.