Partizani su ga odveli u smrt i hvalili se zločinom: 'Ni danas se ne zna za biskupov grob'
ISTICAO SE DOMOLJUBLJEM
Josip Carević rođen je 16. veljače 1883., u Metkoviću, od oca Antuna i majke Stanislave, rođ. Jeramaz. Školovao se u Splitu i u Rimu, gdje je doktorirao teologiju i filozofiju. Za svećenika je zaređen 1908., a za biskupa posvećen 1929. godine. Dužnost biskupa obnašao je sve do 1940., kada je zbog bolesti otišao u mirovinu. Stavio se na raspolaganje nadbiskupu Stepincu, pa je povremeno služio u jednoj zagorskoj župi, kamo bi odlazio subotom, a ponedjeljkom bi se vraćao u Zagreb. Partizani su ga mučili i ubili potkraj travnja ili početkom svibnja 1945 godine.
O mučeničkoj smrti biskupa Carevića postoji nekoliko izvješća, od kojih su neka poznata našoj javnosti. U travnju 2024. je predstavljena biografija ubijenog biskupa Josipa Marije Carevića. Predstavljanje je organizirala Udruga Daksa 1944./’45 u suradnji s Hrvatskim žrtvoslovnim društvom i uz potporu Dubrovačke biskupije. Povjesničarka Iva Kajfež predstavila je okupljenima život i lika biskupa Carevića rekavši kako se u hrvatskom narodu ne zna puno o njemu te podsjetila kako je se do danas ne zna za njegov grob. Na čelo Dubrovačke biskupije biskup Carević stupio je na Malu Gospu 1929. godine, u teško vrijeme velikosrpske diktature koja se obrušila na sve hrvatsko, kazala je predstavljačica te podrobnije opisala povijesne okolnosti tog vremena, piše IKA.
Biskup se isticao domoljubljem što se nije svidjelo vlastima. Podsjetila je kako je dao podići križ na Srđu i obnovio Biskupsko sjemenište. Isticao se i velikom karitativnom djelatnošću te je bio osnovao i pučku kuhinju. Kada je Dubrovnik 1939. godine pripojen Banovini Hrvatskoj biskup Carević je to proslavio svečanom misnom, čime je dodatno navukao na sebe bijes protivnika. Kraljevina Jugoslavija je tražila preko Vatikana da se biskup Carević odstrani s ovog područja, kazala je povjesničarka Kajfež te navela ostale činjenice ostatka biskupovog života, sve do nasilne smrti u Zagorju o kojoj se ponešto doznaje iz usmene predaje stanovništva tog kraja. Počinitelji su se također sami hvalili svojim zločinom. Istaknula je kako je žalosno da se do danas ne zna za grob jednog biskupa.
Stranica Komunistički zločini donijela je izvješće, javnosti nepoznato, o ispitivanju očevidca smrti, F. Č., koji je 15. kolovoza 1953. u Trstu prof. dr. Krunoslavu Draganoviću dao iskaz. Biskup Carević bio je za vrijeme rata u mirovini u Zagrebu. U ljeto 1942. godine pozvao ga je jedan susjed k sebi na ljetovanje u selo Vižovlje, kotar Klanjac. Svetu je misu služio u kapeli na visokom brdu sela Strmec. Kako je do župne crkve vrlo daleko, to je narodu bilo vrlo drago da ima svetu misu tako blizu. Zato su zamolili biskupa da dođe k njima i nagodinu. Biskup je došao, a narod mu za usluge nešto davao u živežu, nagovorio ga da je kod njih ostao kroz jesen i zimu, kad je radi ispovijedi bolesnika bio još potrebniji.
'Po njega su došli partizani'
U to vrijeme je dolazilo do čestih napada partizana i u Hrvatskom zagorju. Radi toga su i Nijemci iz Velikog Trgovišća i ustaše iz Klanjca morali često na izvide u akciju. No partizani su znali vrlo dobro poslužiti se biskupom Carevićem. Poslali bi biskupu koga lukavoga kao rodbinu da moli za odvedenog jer da on nikad nije bio komunista, a još manje da bi kome učinio kakvo zlo. Molili su ga da se kao biskup zauzme kod Nijemaca i ustaša, da ga kao nedužnog puste. Biskup je vjerovao da to nisu opasni ljudi, a kao biskup nije niti mogao da se ne zauzme. Tako su na njegovu molbu ustaše i Nijemci pustili i koju veću zvjerku i kojega krvnika na slobodu, navodi spomenuta stranica.
Biskup Carević je živio u Vižovlju sasvim mirno i mogao je ići kud god je htio. Partizani mu nisu nigdje pravili nikakvih neprilika. Držao je da partizani nisu baš komunisti, nego ljudi koji su protiv Nijemaca i Talijana, okupatora, zato ih je i spašavao, pa se ljudi koji su znali o kakvim se ptićima radi čudili dok je narod zvao biskupa partizanski pop. Međutim, partizani su svaki čas počinili kakvo zločinstvo i počeli naveliko odvoditi ljude noću, od kojih se mnogi više nisu vratili. Biskup Carević nije mogao na sve to samo šutjeti. U razgovoru s narodom osuđivao bi takva zločinstva i rekao da se ne smije ljude ubijati zato što se u politici s njima ne slažu. Biskup Carević nije ipak niti sanjao da bi jedne noći mogli i njega odvesti u šumu da se više nikada ne vrati.
Jedne noći, početkom ožujka 1945. godine, došla su dva partizana pred stan biskupa, budili ga i rekli da ga drug komesar moli da dođe odmah k njemu. Biskup, ne sluteći nikakvog zla, obukao se za put i s njima otišao na komandu do komesara. Nakon dugog hodanja došli su s njime u jednu kuću, ali komesara nije bilo. Rekli su i njemu kao i meni da je drug komesar baš maloprije morao na put i tako sam i ja zajedno s biskupom morao dalje da nađemo drugog komesara.
'S nama je'
Razumije se da ga nismo našli niti na toj bazi pa smo morali dalje, ali kako je po danu bilo nezgodno nekoga voditi, tu smo morali ostati u jednoj seoskoj kući. Biskup je zamolio da ga malo puste do župnika u obližnje selo, mislim Luku, ali straža koja se već par puta promijenila i bila sve stroža, nije o tom htjela niti čuti. I tako su starca vodali s nama i cijelu sljedeću noć, a i skoro cijeli sljedeći dan. Kad smo bili blizu crkve Stare Bistre dojurili su najedanput Nijemci, pa smo s partizanima morali bježati navrat-nanos daleko u šumu. Kako biskup Carević nije mogao hodati, a nisu ga htjeli pustiti, to su ga na brzu ruku likvidirali.
Na svoje sam oči vidio kako su dva partizana odvela biskupa malo dalje od nas. Čuo se tu uskoro jedan hitac i biskup je završio u šumi. Dva se partizana nakon nekog vremena povratila bez biskupa i pošli smo dalje na sigurnije. Jedan mi je od te dvojice na putu rekao: 'S nama je'. To je značilo da je pokojni. Još mi je rekao s nekim gađenjem da onaj drugi drug nije mogao da skine mrtvom biskupu prsten s ruke. Uzeo bajunetu, odsjekao prst, skinuo prsten i stavio ga brzo u džep a prst bacio u grm. Zakopali su ga odmah na onom mjestu, zapravo na brzu ruku samo malo zemlje zagrnuli. Biskup Carević je ubijen i pokopan negdje u šumi Zagrebačke gore nedaleko od Stare Bistre, navodi stranica Komunistički zločini.Izvor:Direktno.hr
Autor: BL/Foto: snimka zaslona
