PARTIZANSKI ZLOČINI NAD HRVATIMA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE 1945.

Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e

Dokumenti

Priredili : Blanka Matković, dipl. povjesničarka i Ivan Pažanin, mag. iuris.

Dr. Marijana Mikulandra  „ Društvena i politička zbivanja u Šibeniku u razdoblju od 1944. do 1946. „

Prof. dr. sc. Josip Jurčević  „ Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina „.

Presudama Vojnog suda oblasti VIII. Korpusa NOVJ pri komandi Šibenskog područja i Okružnog suda u Šibeniku osuđeni su na smrt i strijeljani kao špijuni, pomagači okupatora i narodni neprijatelji :

Ante Kožul, Nikola Marić, Lovre Murić, Jure Tolić ( 39 ), Krešimir Roša ( 25 ), Stjepan Stočić ( 36 ), Antica Kovačić ( 30 ), Nikola Medić ( 50 ), Nikola Pribudić ( 25 ), Ante Friganović ( 18 ),  Marija Gojanović ( 50 ), Krste Kovač ( 40 ), Augustin Meznalić (54), Viktor Pogorevc (36), Srđan Rendić ( 33), Ante Dunkić (37),  Miljenko Đurđević (32), Ante Nikolić (51), Jerko Ćuklin ( 48),  Jerko Knežević ( 70), Šime Gnižević ( 67),  Rika Luša (41), Jerko Luša (32),  Ante Aleksa (59),  Mate Matijević, Ivanica Volpi, Mladen Bolanča (57), Petar Mišura (37), Vice Musić (57), Ana Musić (59), Tome Mrša (52), Roka Mrša (59), Tome Mrša (19), Ivan Vučak (32), Ante Suša (25), Andrija Čače (39), Šinka Španja (18),  Ferdinand Juraga ( 37), Šime Rameša (24), Ivan Suša (25), Jure Duvančić , Branko Krvavica (21), Krunoslav Jurišić, Paško Škugor, Marija Scotton, Mijo  Štrkalj, Milan Škiljo, Ilija Prnjak, Stevan Radić, Špiro Marić, Mihovil Vlašić, Ivan Zoričić, Ika Duvančić.

5. studenog 1944. prema iskazu jednog partizana, čiji je iskaz u svojoj doktorskoj disertaciji prenijela dr. Marijana Mikulandra, pripadnici 1. dalmatinske brigade  odveli su iz šibenske bolnice grupu od 50 ranjenih hrvatskih vojnika do crkve u Šibenskom polju u Ražinama, likvidirali ih hladnim oružjem i bacili u više jama u neposrednoj blizini.

8. studenog 1944. Vijeće Vojnog suda oblasti VIII. Korpusa NOVJ pri Komandi Šibenskog područja u Šibeniku osudilo je na smrt 38 osoba koje su u noći izvedene iz šibenskog zatvora, vezane bakrenom žicom i odvedene prema gradskom groblju Raskrižje u čijoj su neposrednoj blizini u šumi Sv. Mare strijeljani i bačeni u jamu.

Krajem siječnja 1945. na području grada šibenika na lokalitetu kod crkve u Šibenskom polju u Ražinama likvidirani su : Josip Baljkas, Joso Friganović i Jerolim Maričić  „ kao ustaški koljači koji su još prije rata bili poznati u Šibeniku kao ustaše „.

Njih je  Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača proglasila zločincima 1947. godine, dakle, više od dvije godine nakon  njihove likvidacije.

Nakon ulaska partizana u Šibenik 3. studenog 1944. uslijedio  je niz strijeljanja i likvidacija po kratkom postupku bez presude. Broj stvarno ubijenih se nikada neće znati jer su oni u ratnoj i poslijeratnoj propagandi komunističkih vlasti koje su kreirale lažnu sliku dobili neupitan karakter zločinaca koji su zaslužili nasilnu smrt bez ikakve sudske presude, a zapovjednici i vojnici NOVJ-e koji su počinili te masovne likvidacije postali su osloboditelji.

Od tada je prošlo više od sedamdeset godina te se pojavio niz tehničkih i drugih poteškoća.

Najviše poteškoća prilikom istraživanja i rekonstrukcije likvidacija po kratkom postupku koje su komunističke jedinice provele 1945. na području Šibensko-kninske županije nalazi se u tome što su segmenti represivnog sustava uništili i uklonili dokumentaciju.

Ne može se sa sigurnošću utvrditi opseg uništavanja, no sasvim je izvjesno da su dokumenti uništavani po nalogu Službe državne sigurnosti Republičkog Sekretarijata unutarnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske 1986. godine .

Na području Šibensko-kninske županije nalaze se slijedeća prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina u koja su bačene likvidirane žrtve :

Jama u Mratovu,Lemčev dolac  i Siverić u Drnišu,

u Erveniku jama Bezdanka, Sv. Mihovil, Pađene i Prklje,

u Kijevu Banjani, Cicvarići, Jurići.

u Kninu 10 prikrivenih stratišta i grobišta ( jama Sladakovići, Ispod Spasa, Njemačko vojno groblje, Pržine, Badanj-Podinarje)

 u Vrbniku Petkušića Draga,

u Primoštenu Jama Mala Selina, Bagulinova rapa,

u Promini Golubinka kod Radasa,

u Dubravi Jama Banovača i Jama Golubinka

u Dubravi kod Tisnog Jama Golubinka – brdo Sopanj

na Žirju Jama Gradina

u  Šibeniku tri prikrivena stratišta i grobišta.

Od studenog 1943. Šibenik su u više navrata bombardirali saveznički zrakoplovi.

U bombardiranju savezničkih zrakoplova poginulo je oko 300 građana Šibenika,  a nekoliko desetina ih je ranjeno.

Srušene su zgrade odjela psihijatrije, internog i kirurškog odjela Šibenske bolnice, lučki kompleksi poduzeća Šipad i oko 340 stambenih objekata u gradu.

Godine 1945. presudama Vojnog suda oblasti VIII korpusa NOVJ pri komandi Šibenskog područja, Sudu za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba za okrug Šibenik i Zadar u Šibeniku i Okružnog suda u Šibeniku osuđeni su  kao narodni neprijatelji :

Stipe Šare na pet godina prisilnog rada i sin mu Frane na 20 godina prisilnog rada uz doživotni gubitak temeljnih ljudskih prava, kao i konfiskaciju 2/3 cjelokupne imovine.

Konfiskacija preostale 1/3 dijela imovine obitelji Šare nije se mogla provesti zbog toga što je bila upisana na najmlađeg sin od Stipine petoro djece te se sukladno zakonu konfiskacija maloljetnikove imovine nije mogla provesti.

Stipe i Frane Šare vlasnici 11 tvorničko-industrijskih pogona ( tjestenine, buhača, keksa, tekstila, industrijske pekarnice, uljare, vinarije, kožare, mlinice i banke) optuženi su da su dobrovoljno privredno pomagali okupatora, stavivši svoja privredna poduzeća u službu okupatora, vršili važniji rad u privrednoj organizaciji okupatora i vršili dobave za račun okupatora.

Ivan Černe, 10 godina prisilnog rada i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Leonardo Matulin, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Ćiro Bumber, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Lovre Guberina, godinu dana prisilnog rada i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Nikola Tafra, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Bernardina Milas, časna sestra, 6 mjeseci prisilnog rada.

Fra Bernardin Bebić, 6 godina prisilnog rada, doživotni gubitak temeljnih ljudskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Mihovil Jerenić, trajni gubitak nacionalne časti.

Nikola Nikolić, 15 godina prisilnog rada, trajan gubitak građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Grgo Radić, 5 godina prisilnog rada i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Ante Zaninović, 4 godine prisilnog rada, 2 godine gubitka političkih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Ankica Ninić, 8 godina prisilnog rada i 2 godine gubitka građanskih prava.

Dr. Rikard Ivanović i Jelka Maučević, vlasnici tvornice aluminija u Lozovcu, na kaznu prisilnog rada, gubitak građanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Građevinski poduzetnici Vjekoslav Ivanišević i Vladimir Šore na 6 godina prisilnog rada i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Gildo Beader, 1 godina prisilnog rada, 5 godina gubitka časnih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Ivanica  Čelar, 1 godina prisilnog rada, 5 godina gubitka časnih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Tomislav Štrkalj, 2 godine prisilnog rada, 5 godina gubitka časnih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Filip Zorić, 3 godine prisilnog rada, 6 godina gubitka časnih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Milka Černe, 10 godina prisilnog rada i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Joso Peran, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Miro Peran, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Pava Peran, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Dr. Marko Tarle, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Marko Roša, trajan gubitak časnih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine.

Josip Batinica, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Ljubo Matković, konfiskaciju cjelokupne imovine

Ante Matković, konfiskaciju cjelokupne imovine.

Josip Montanari, konfiskaciju cjelokupne imovine.

 

 

                                                                                                                                Tomislav Čolak, Knin