Paukov poklič zatresao Zagreb: ‘Gorit će i nebo i zemlja!’ – trenutak koji se pamti

Na dan svečanog mimohoda u Zagrebu, 31. srpnja, obilježena je i obljetnica rođenja jednog od najlegendarnijih hrvatskih ratnika – Andrije Matijaša Pauka. Tog istog dana 1947. godine, u Marini kraj Trogira, rodio se čovjek čije je ime danas sinonim za hrabrost, vojno umijeće i nepokolebljivu predanost Domovini.

Andrija Matijaš – Pauk, zamjenik zapovjednika slavne 4. gardijske brigade i jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za oklopno-mehanizirane postrojbe, ostavio je dubok trag u povijesti Domovinskog rata. Po njemu ime danas nosi i kninska vojarna, kao i njegova postrojba – čuveni “Pauci”.

Kao zapovjednik satnije, prošao je brojna bojišta – od juga Hrvatske do zaleđa Šibenika i Zadra. Bio je poznat ne samo po svom znanju i taktičkoj snalažljivosti, već i po neustrašivom podizanju borbenog morala među vojnicima. Njegove riječi "Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja!" postale su bojni poklič koji se i danas pamti.

Upravo te riječi jučer su, na njegov rođendan, snažno odjeknule ulicama Zagreba tijekom mimohoda – izrekli su ih mladi pripadnici 4. gardijske brigade, u čast svome zapovjedniku. Uz gromki uzvik:

"Ima jedna udarna! Kada krenemo, gorit će i nebo i zemlja! Orilo gorilo – je*e se nami!", prisutni građani su se nasmijali i zapljeskali, svjesni da svjedoče trenutku sjećanja na jednog od najhrabrijih hrvatskih sinova.

Nažalost, Pauk taj trenutak nije mogao doživjeti. Poginuo je 9. listopada 1995., na samom završetku Domovinskog rata, u akciji "Južni potez", na ulazu u Mrkonjić-Grad, u direktnom sukobu sa srpskim snagama. Njegova pogibija – od metka u bliskoj borbi – za mnoge suborce ostaje rana koja ne zacjeljuje. Bio je ratnik koji nije poznavao pojam povlačenja.

Njegova supruga Nada Matijaš svojedobno je ispričala:

“Geleri su mu bili po cijelom tijelu, no on bi samo stavio zavoje i nastavio dalje. Kad je treći put ranjen, a nije imao namjeru odustati, iako ga više stopalo nije slušalo, zapovjednik general Janko Bobetko izdao je zapovijed da ga se zarobi poput pripadnika neprijateljske vojske. Bio je to jedini način da ga se zaustavi. Pritom nikada nije patio od činova, dok su neki išli za tim da pošto-poto postanu generali, on nikada nije htio čin i zato mu je čin general-bojnika dodijeljen posthumno.”

Andrija Matijaš – Pauk ostat će u pamćenju ne samo kao ratnik, već i kao simbol snage, časti i istinske vojne vrline. Njegov duh i danas živi kroz nove naraštaje hrvatskih vojnika, “mlade Paukove”, koji čuvaju baštinu njegove žrtve i veličine.