Petrokemija naglo uskrsnula i radi bolje nego ikad: Planiraju i proizvodnju moćnog oružja za vojsku
Još od svibnja prošle godine u fokusu je zainteresiranog dijela javnosti kutinska Petrokemija. Od tada se u javnom prostoru spominje i Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP), nasljednik bivšeg Fonda za privatizaciju, u kojem su imali informacije da se proces dokapitalizacije Petrokemije ne odvija u skladu sa zacrtanim planovima. To je potvrdio i dopis koji je ravnatelj CERP-a Milan Plećaš sredinom svibnja uputio predsjedniku Uprave JANAF-a Stjepanu Adaniću.
U njemu se CERP ograđuje od nepoštivanja dogovora o dokapitalizaciji Petrokemije, u kojoj je ključnu ulogu igrao turski Yildirim. U tom dopisu CERP naglašava da nema informacija o procesu dokapitalizacije Petrokemije, iako je trebao sudjelovati u tom procesu. U CERP-u su imali saznanja o tome da se u procesu dokapitalizacije ne poštuje dogovor, ali nisu imali uvid u razloge tog nepoštivanja.
Prodaja Petrokemije Yildirimu lani je izazvala probleme vladajućima, posebice nakon što se doznalo da je država u Petrokemiji ostala bez kontrolnog paketa od 25 posto plus jedne dionice, čime je njezin vlasnički udio u kutinskoj kompaniji spao na manje od 20 posto, dok je prije imala više od 45 posto.
Tiha diplomacija
U praksi je to trebalo značiti da država neće imati utjecaja na zbivanja u Petrokemiji, odnosno na usvajanje najvažnijih odluka za poslovanje tvrtke. Yildirim, koji je inicijalno trebao uplatiti između 75 i 77 milijuna eura, uplatio je osjetno veći iznos, gotovo 177 milijuna eura, i postao većinski vlasnik kutinskog diva pa su mediji izvještavali da je u turskim rukama 54,52 posto dionica Petrokemije, u čijem su procesu dokapitalizacije sudjelovali Fond za financiranje razgradnje NE Krško, Plinacro i JANAF. Država je pak prije Yildirima u postupku dokapitalizacije Petrokemije uplatila 12 milijuna eura, a Adanić je CERP upozorio na gubitak kontrole nad Petrokemijom i potencijalnu štetu. Taj je potez rezultirao sukobom između Adanića i Plećaša te odvjetnika Danijela Klobučara, koji je prijateljski povezan s premijerom Plenkovićem.
Nedugo nakon parlamentarnih izbora mediji su se ponovno raspisali o Petrokemiji govoreći o gubitku kontrolnog paketa dionica u toj strateški izuzetno važnoj tvrtki iz Kutine. Tvrdilo se i da je gubitak kontrolnog paketa dionica Vlada tada tehničkog premijera Plenkovića pokušala zataškati, a u središtu pozornosti našao se i ondašnji ministar gospodarstva Damir Habijan, koji je u međuvremenu postao ministar pravosuđa.
Čime je zaslužio mandat u novoj vladi teško je reći s obzirom na to da je u slučaju Petrokemije, zajedno s CERP-om i njihovim pravnim savjetnicima, pokazao potpunu nesposobnost. Nakon toga, i na svu sreću nakon niza promašenih ministara, resor gospodarstva preuzeo je Ante Šušnjar, jedini ministar iz kvote Domovinskog pokreta za kojega je jasno zbog čega se našao na toj poziciji. Da ministar hercegovačkih korijena itekako ima potencijala i da s njime nema natezanja, pokazalo se već u novoj rundi pregovora o Petrokemiji, kada je Šušnjar turskim investitorima pokazao zube. Petrokemiju su potom počele posjećivati inspekcije, a oduzeta im je i koncesija za luku Šibenik. Vlada predvođena ministrom Šušnjarom turske je vlasnike prisilila na dogovor, koji je u konačnici postignut tihom diplomacijom. U završnici pregovora s grupom Yildirim o zaključenju dokapitalizacije, država, odnosno resorni ministar, očito je iskoristio dodatne argumente jer se u tom kontekstu može razmatrati odluka o ukidanju koncesije tvrtki kćeri kutinske Petrokemije, Luci Šibenik, pet godina prije njezina isteka.
Tvrdi stav
Zahvaljujući ministru Šušnjaru i njegovu tvrdom stavu, Hrvatska je nakon mnogo vremena dobila i svojeg člana Uprave, Miroslava Skalickog, koji ima značajno iskustvo u energetskom sektoru jer je ranije bio član Uprave INA-e. Odmah nakon dolaska u Kutinu Skalicki se s turskim članovima Uprave prihvatio posla, a plodovi njegova rada i utjecaj ministra Šušnjara vidljivi su iz podataka o poslovanju Petrokemije, kao i iz planova o investicijskom ciklusu vrijednom 100 milijuna dolara.
Od planiranih ulaganja za 2025. godinu važno je spomenuti 14 milijuna eura koji bi trebali biti investirani u postojeća postrojenja. Još toliki iznos trebao bi biti uložen u obnovu i modernizaciju postrojenja za proizvodnju amonijeva nitrata. To je postrojenje inače oštećeno u velikom potresu koji je Petrinju pogodio 2020. godine. Radovi na tom projektu već su počeli, a predviđa se da će trajati oko 18 mjeseci. Tu ambicioznim planovima nije kraj jer se razmatra ulaganje oko 50 milijuna eura u razvoj proizvodnje granulirane uree, novog proizvoda sa značajnim potencijalom ne samo na domaćem i regionalnom tržištu.
U Petrokemiji spominju i planove za proizvodnju eksploziva za vojnu industriju, što je još jedna ambiciozna ideja koja ukazuje na to da je pred kutinskim divom svijetla budućnost. Tomu u prilog govori i to što će Petrokemija ove godine ukupno proizvoditi osam mjeseci, što je značajno jer se ne pamti kada se posljednji put takvo što dogodilo, a pogotovo zato što se još prije godinu dana činilo da Petrokemija ide prema potpunom zatvaranju. Njega je spriječio ministar Šušnjar, dokazujući da je za ministarsku poziciju nužno prethodno radno iskustvo i sposobnost, što Habijan, barem kada je Ministarstvo gospodarstva posrijedi, nije imao.
Izvor:dnevno/Foto: Petrokemija
