PISMO IZ PODRUMA: Sjećanje na hrabrost i vjeru u život usred razaranja

Trideset četiri godine nakon što su prve granate pale na Osijek, grad koji je bio simbol otpora i ponosa Slavonije, ponovno se vraćamo riječima jednog dječaka koji je u listopadu 1991. iz podruma na Vijencu Ivana Meštrovića napisao pismo svojim prijateljima. Pisao je u mraku, pod granatama, s vjerom da će njegov grad ozdraviti – i da će doći dan kada će ponovno sjediti u svojoj školskoj klupi.

To pismo, objavljeno tada u Glasu Slavonije, postalo je simbol jednog vremena, tuge i nade, ali i neugasive volje hrvatskog naroda. Danas, 34 godine poslije, pitanje koje si postavljamo jest: koliko je važno prisjećati se tih dana?
Važno je – jer bez sjećanja nestaje identitet, nestaje smisao borbe i patnje, nestaje povijest.

U podrumima Osijeka – rađala se sloboda

U jesen 1991. godine Osijek je bio pod gotovo svakodnevnim napadima. Stotine projektila, raznih kalibara, padale su na grad koji je odbijao pokleknuti. Kuće, škole, vrtići, crkve – sve su bile mete, ali duh Osječana ostao je nesalomljiv.

U pismu iz tog vremena, dječak piše:

„Razbolio sam se. Mama me po kiši granata svakodnevno odvodi u Dom zdravlja na injekcije. Ozdravit ću, kao što će ozdraviti i naš grad. A ozdravljenje je na vidiku.“

Njegove riječi odzvanjaju i danas, kao podsjetnik da su i u najtežim trenucima, dok je svijet šutio, Hrvati vjerovali u budućnost.
„Prvo su nam oduzeli oružje, pa nas napali oni koje smo plaćali da nas štite. Međunarodna zajednica odlučila je da se ne bi trebali braniti, pa nam je odredila sankcije na uvoz oružja. Pa kako smo se onda obranili? Voljom, ljubavlju i zajedništvom“, stoji u tekstu koji je pratio to pismo.

Iz tame podruma – u svjetlo slobodne Hrvatske

Danas, kada imamo slobodnu, samostalnu i neovisnu državu, članicu Europske unije i NATO-a, važno je podsjetiti mlađe naraštaje da ta sloboda nije poklonjena, već izborena.
Imamo demokratski izabranu Vladu i Sabor koji donose odluke u interesu hrvatskih građana, predsjednika Republike koji upozorava na propuste, Vladu koja, unatoč izazovima, nastoji osigurati bolji život svima.
No, korijen svega toga leži upravo u onom duhu koji je preživio podrume, strah, hladnoću i neizvjesnost.

Riječi dr. Franje Tuđmana – putokaz budućnosti

Prisjetimo se i riječi prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana:

„Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude.“

Te riječi nisu samo povijesni citat – one su opomena i danas, kad smo suočeni s novim izazovima i iskušenjima.
Kao što dječak iz podruma Osijeka nije gubio vjeru u ozdravljenje svoga grada, ni mi ne smijemo izgubiti vjeru u snagu i budućnost svoje domovine.

Pismo koje ostaje urezano u sjećanje

„Podrumski ulaz, ravno pa desno, pa opet desno. Primatelji Martin i Ervin, ugao prvi, zimske saonice na kojima spavam, a do njih madrac na betonu na kojem spava moj mlađi brat… Do viđenja, u našem vrtiću i školi u najljepšem dijelu grada… Jer, sve što je lijepo napada se i otima. No, oteto je prokleto.“
(S. Hofman, Osijek, listopad 1991.)

Danas, kada čitamo te redove, osjećamo istu tugu, ali i isto poštovanje.
To nije samo pismo – to je svjedočanstvo jedne generacije koja je u podrumima stvarala temelje slobodne Hrvatske.

Sjećati se znači poštovati. Poštovati znači čuvati.
A čuvati – znači nikada ne zaboraviti.

Izvor: Glas Slavonije/ listopad 1991. Foto: Ilustracija/ snimak zaslona Youtube