Pitali smo branitelje bi li išli u Ukrajinu da su na mjestu časnika Hrvatske vojske

Rasprava o dva hrvatska časnika koja bi u sklopu NSATU aktivnosti trebala otići u njemački Wiesbaden, danima se rastezala po medijima, saborskim klupama, političkim emisijama i javnom prostoru općenito.

Iako je ministar obrane Ivan Anušić tvrdio kako ne postoji šansa da se naši vojnici iz Wiesbadena “otpreme” u zaraćenu Ukrajinu, ovoj je temi stao na kraj premijer Andrej Plenković koji je ipak potvrdio da će “ova aktivnost imati nekoliko časnika za vezu koji će sigurno biti u Ukrajini” te da “NATO i danas u Kijevu ima svoje predstavništvo u kojem radi 50-ak ljudi.”

Obzirom da Ukrajina nije članica Europske unije, dobar dio hrvatske javnosti uznemiren je činjenicom da će se NATO na ovaj način izravno miješati u ukrajinsko-ruski rat, a slanje pripadnika Hrvatske vojske je većini potpuno neprihvatljivo.

‘Da sam danas u HV-u izvršio bih tu zadaću, no…’

No, kako na ovo gledaju hrvatski branitelji koji za vrijeme Domovinskog rata nisu imali ovakve dvojbe i čija se borbena aktivnost svodila isključivo na obranu vlastitog teritorija? Smatraju li da pripadnici HV-a nikako ne bi trebali sudjelovati u misiji koja zahtijeva odlazak u Ukrajinu  ili misle da je to njihova dužnost obzirom da je Hrvatska dio NATO saveza, te što bi oni učinili da su danas pripadnici HV-a?

“S druge strane, kao civil mislim da nije dobro da se vojno angažiramo na teritoriju zemlje koja nije članica NATO-a i ako se ne radi o odobrenoj misiji UN-a”.

Branitelji većinom nisu za ratovanje na tuđem tlu

Na pitanje bi li oni, da su trenutačno u koži ova dva pripadnika HV-a služili Ukrajini, poznati hosovac iz Kutine Damir Markuš, a i splitski branitelj Damir Banić, odgovaraju sa kratkim – ne, no vukovarski branitelj Damir Plavšić konkretnije kaže:

“Naravno da ne bih u ovim okolnostima… Druga bi stvar bila da napad ide preko Ukrajine s ciljem da se osvoji i teritorij Hrvatske, onda je u tom slučaju Ukrajina prva linija obrane Hrvatske. Međutim, vojska funkcionira drugačije. Ako se izda zapovijed da kao vojnik nešto moram napraviti, tada u vojsci nema pitanja želim li ja to. Ja kao vojnik moram izvršavati zapovijedi i tu nema prigovora.”

Hrvatski branitelj Mario Maks Slaviček ima vrlo jasan stav o ratovanju Hrvata za, kako kaže tuđe interese: “Što smo do sada naučili iz povijesti o slanju hrvatskih vojnika u ratovanje za tuđinske interese? I što time dobivamo osim više mrtvih i manje radno sposobnih. Hoće li oni koji o tome odlučuju poslati svoju djecu i rođake na te njihove frontove? Pa, svaki put kad smo ih, oni su nas izdali. Najbolje to znaju naši Zrinski i Frankopani.”

Osim toga, dodaje Slaviček, samo ime hrvatski vojnik govori nam da je on stvaran kako bi branio hrvatski teritorij i hrvatski narod, osim ako je riječ o pojedincu koji bi se na to dragovoljno odlučio.