PLENKOVIĆ DJEČAKA-RATNIKA PITAO ZAŠTO JE NERVOZAN?! Sa 15 godina otišao u rat: ‘Sa 16 sam postao zapovjednik’
Premijeru Andreju Plenkoviću nije najbolje sjeo ton i način obraćanja taksiste iz Dubrovnika koji mu je ukazao ne zakonu po kojem bi vozila trebala biti stara do šest godina..
Dubrovčanin Robert Anđušić tom je prigodom izjavio i kako smo “mi u Hrvatskoj prosjaci Europske unije”, na što ga je Plenković upitao “zašto je nervozan”. Iako Anđušić za naš portal tvrdi kako uopće nije bio nervozan, njegova životna priča pokazuje da bi itekako trebao biti…
Dječak-ratnik koji je sa 16 godina postao zapovjednik
“Robert Anđušić je moj suborac još od početka rata. Rođen je 1976. godine, pa nije problem izračunati da je imao svega 15 godina kad je započeo rat u Hrvatskoj. Bio je praktički dijete, ali dijete koje nije moglo stajati po strani nego se kao maloljetnik priključio obrani Dubrovnika. Robija u to doba nitko nije mogao zaustaviti, pa je na koncu dobio svoju pušku i aktivno se uključio u obranu grada i Hrvatske i to ne bilo gdje, nego u borbenom sektoru na prvoj crti obrane”, opisuje suborca dubrovački branitelj Braco Elezović i dodaje vrlo zanimljiv podatak o dječaku-ratniku.
Foto: Privatna arhiva“Zanimljivo je to da je Robi istovremeno pohađao i školu. Kad bi odradio školsku, čekala ga je ona borbena smjena. Već 1992. godine Robi kao jedan od najmlađih, ako ne i najmlađi zapovjednik Hrvatske vojske zapovijeda svojom desetinom. Krajem rata Robi se vratio civilnom životu, ne traži ništa od države osim prava na rad, a već dvadesetak godina radi kao dubrovački taksist i turistički vodič”.
“U Americi bi pred takvim veteranom i predsjednik stajao u stavu pozor”
Elezović je dodao i kako su Anđušiću donošenjem novih nebuloznih pravilnika oduzeli to pravo na rad, odnosno – doveli ga u situaciju da s krvavo kupljenim automobilom ne može raditi svoj posao. Zbog svega toga je, kaže, premijera pitao o tom zakonu, no Plenković je zaključio da je ovaj branitelj – nervozan:
“U Americi bi i predsjednik države pred takvim veteranom stajao u stavu pozor i slušao što mu ima za reći netko tko je u stvaranju države sudjelovao kao maloljetni branitelj”.
Zaintrigirani pričom o Robertu, potražili smo ga kako bi provjerili navode o njegovom ratnom putu na koji je zakoračio još kao 15-godišnji dječak:
“Poslije školske nastave odlazio sam na prvu crtu”
“Istina je, išao sam svaki dan u školu i to u civilu, ali sam molio prijatelje da ne kažu da sam branitelj. Nakon nastave oblačio sam uniformu i odlazio na prvu crtu. U drugoj godini rata, postao sam zapovjednik odjeljenja i tako je to funkcioniralo sve do 93., da bi me onda opet pozvali 1995. godine”, kaže ovaj bivši pripadnik dubrovačke 163. brigade.
Anđušić se sjeća i trenutka kada mu je među prvima, još 1992.prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman uručio odlikovanje:
Mirovina ne dolazi u obzir: “Borim se za svoje pravo na rad”
“Bio sam među prvima koji je imao tu čast, no danas to ionako nema posebnu vrijednost. Svi smo stavljeni u isti koš i sve nas iz registra tretira se jednako, a uz to među nama braniteljima je osnivanjem silnih udruga ‘bačena kost’ i napravljen razdor što smatram sjajnim poslom hrvatske države. Čestitam, uspjeli su nas razjediniti i tako ukloniti mogućnost koju bi imali kao zajednička snaga”, sarkastičan je čovjek koji je od Plenkovića tražio odgovor na pitanje koje utječe izravno na njegov život.
Naš sugovornik kaže kako ima trombozu nogu, no o braniteljskoj mirovini nikada nije razmišljao:
“To nije dolazilo u obzir. Mnogi radno sposobni ljudi su prerano umirovljeni, a moja je opcija rad. No, kako vidimo, ni to mi ne daju, ali mene kao niti ’91. nitko neće spriječiti da se borim”, kazao je za kraj Robert Anđušić.
