PLENKOVIĆ STAO U OBRANU KOMUNIZMA – HDZ BLOKIRA OSUDU ZLOČINA 1945.
Plenković je rekao ono što se godinama prešućuje: HDZ neće podržati zakon o osudi komunizma
Nakon godina političkih fraza, izbjegavanja jasnih stavova i skrivanja iza proceduralnih izgovora, Andrej Plenković napokon je javno izrekao ono što je već dugo jasno: nema teorije da će HDZ podržati zakon o osudi komunizma (Sabor izglasao još 2006. godine NN 76/06). Govoreći o „povijesnim prijeporima“ i potrebi da se „ne otvaraju nove podjele“, Plenković je praktički potvrdio političku odluku koja se godinama provodi u praksi – sustavnu zaštitu nasljeđa komunističkog poretka.
Time je nestala svaka sumnja. Ono što se godinama osjećalo kroz zakonodavne blokade, spore ekshumacije i relativizaciju poratnih zločina, sada ima jasno političko ime i prezime.
Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. - 1990. godine - HRVATSKI SABOR (podsjetnik)
– Privrženi najvišim vrijednostima ustavnog poretka Republike Hrvatske i međunarodnoga pravnog poretka;
– Potvrđujući i osnažujući smisao i sadržaj Rezolucije 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine;
– Podsjećajući hrvatsku javnost – s osjećajem iskrenoga žaljenja, pijeteta i sućuti prema svakoj i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskoga i hrvatskoga komunizma – na brojne zločine koji su u ime komunizma, klasne borbe i diktature proletarijata, počinjeni nad građanima današnje Republike Hrvatske i Hrvatima izvan Hrvatske,
– Zabrinuti zbog činjenice što se u hrvatskoj javnoj upravi i u nevladinim udrugama, nalaze pojedinci koji su izravno sudjelovali u ugrožavanju ljudskih prava tijekom vladavine totalitarnog komunizma u Hrvatskoj;
– Odlučni u nakani da učinimo sve kako se tragična prošlost zločina i povreda teških ljudskih prava u vrijeme totalitarnih poredaka ne bi nikad više ponovila;
– Jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji;
– Potvrđujući smisao i sadržaj Rezolucije 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine;
Mi, zastupnice i zastupnici Hrvatskoga sabora, na sjednici 30. lipnja 2006., donosimo:
DEKLARACIJU O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOGA KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945. – 1990. GODINE
1. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.
2. Povrede ljudskih prava razlikovale su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju i uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnoga fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma.
3. Zločini komunizma su opravdavani u ime »teorije« o klasnoj borbi i načela o diktaturi radništva (proletarijata). Interpretacija oba načela ozakonila je »eliminaciju« ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnoga komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje.
4. Pad totalitarnih komunističkih poredaka (režima) u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima, pa ni u slučaju Republike Hrvatske, popraćen nacionalnim i/ili međunarodnim istragama zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam (nacizam).
5. Kao posljedica toga vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.
6. Hrvatski sabor je uvjeren da su znanje i svijest ljudi o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne i nacionalnih zajednica prema prošlosti može i mora biti smjernica za naše buduće akcije.
7. Hrvatski sabor vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.
8. Totalitarni komunistički režimi još su uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Hrvatski sabor snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.
9. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnoj razini nekih država članica Vijeća Europe, kao i osude zločina totalitarnog komunizma koje sadrži Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima), obvezuje i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu.
10. Hrvatski sabor podržava odluke Vijeća Europe da upravo ta institucija (Vijeće Europe) bude forum za raspravu i osudu zločina komunizma na međunarodnoj razini. Skoro sve bivše europske komunističke zemlje su sada njezine članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava osnovne su vrijednosti za koje se zauzima Vijeće Europe. Istodobno, Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma te da se sustavnim istraživanjem povijesti tih zločina trebaju baviti znanstvene i pravosudne institucije.
11. Zbog toga se Hrvatski sabor pridružuje Parlamentarnoj Skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu.
12. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
13. Hrvatski sabor dijeli uvjerenje Parlamentarne skupštine Vijeća Europe da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.
Klasa: 018-05/06-01/03
Zagreb, 30. lipnja 2006.
Konsenzus sljednika KPJ
Nedvosmisleno je potvrđeno ono što je već dugo očito: u Hrvatskoj postoji široki konsenzus političkih sljednika i baštinika KPJ. U svim dosadašnjim sazivima Hrvatski sabor nositelji prikrivanja komunističkog terora bili su HDZ i SDP.
Danas im ljestve drže Možemo!, SDSS i IDS, dok su u ranijim razdobljima tu ulogu imale druge, danas nestale političke formacije. U trenutku kada se otvara pitanje komunističkih zločina – razlike nestaju. Ostaje čvrsta većina.
Poratni masakri nisu „kontroverza“
Poratni masakri 1945. godine nisu ideološka tema niti „kontroverza“. Riječ je o dokazanom, organiziranom državnom teroru. Sustav koji je planirao, naredio i proveo masovne likvidacije, progone i zatvaranja Hrvata bio je totalitarni komunistički poredak, nastao na zločinu i održavan strahom.
Pokušaj da se taj poredak zakonski i moralno osudi – jednako kako su to učinile zapadne demokracije na koje se Plenković često poziva – razbio se o zid političke volje. Taj zid sada ima jasno ime: Andrej Plenković i HDZ, zajedno s ljudima kojima iz džepova još uvijek vire crvene knjižice.
Problem nije u rukama, nego u odluci
Problem nikada nije bio u „nedostatku ruku“ u Saboru, niti u volji naroda. Problem je u svjesnoj odluci političke elite da zaštiti ideološko nasljeđe koje joj je kadrovski i mentalno blisko. Sinovi, unuci i politički nasljednici struktura bivše partije ne žele da se njihovi uzori smjeste ondje gdje pripadaju – na tamnu stranu povijesti.
Zato ekshumacije idu sporo, istrage se razvlače, odgovorni se ne imenuju, a masovne grobnice svode se na administrativni problem. To nije slučajnost – to je politika.
Poratne likvidacije 1945.: činjenice koje se skrivaju
Nakon završetka Drugog svjetskog rata započinje jedno od najmračnijih poglavlja hrvatske povijesti – sustavne poratne likvidacije bez suđenja. Žrtve su bili Hrvati: vojnici, civili, ranjenici, svećenici, žene i maloljetnici.
Najpoznatija stratišta poraća
Bleiburg i Križni put – deseci tisuća ubijenih tijekom marševa smrti.
Macelj – više od 1.100 ekshumiranih žrtava, uključujući svećenike.
Tezno – protutenkovski rov s procjenama od 15.000+ ubijenih, većinom Hrvata.
Huda jama – oko 1.400 zazidanih žrtava, simbol brutalnosti režima.
Zagreb i okolica (Maksimir, Gračani, Podsused, Jazovka) – tisuće likvidiranih nakon „oslobođenja“ i još mnoga mjesta
Koliko je Hrvata likvidirano?
Zbog uništenih dokumenata i zatvorenih arhiva točan broj nikada nije utvrđen. Ipak, relevantne procjene govore o minimalno 45.000 ubijenih Hrvata, realnim procjenama od 60.000 do 80.000 i širim procjenama koje prelaze 100.000 žrtava.
Hrvatska nije utemeljena na komunizmu
Komunizam nema i ne smije imati dvojaka mjerila. Zločini u Drugom svjetskom ratu i, još više, zločini nakon njega, ne mogu se relativizirati političkom šutnjom. Hrvatska je utemeljena ponajprije na Domovinskom ratu, a ne na onima koji su ubijali i zatvarali Hrvate u ime totalitarne ideologije.
Dok se Hrvatska ne riješi ovakvog HDZ-a – ili dok se HDZ ne riješi Andreja Plenkovića i njegovih političkih jataka tog mentalnog sklopa – ostat ćemo taoci komunističkog totalitarizma. Formalno smo izašli iz Jugoslavije, ali iz njezina političkog obrasca očito još nismo.
Povijest se ne može promijeniti.
Ali se može – i mora – imenovati istinom.
Izvor:Portal dnevnih novosti
Autor: Dražen Šemovčan Šeki/Foto: privatni album/ilustracija
