Plenkovićev ‘pucanj u prazno’, neće uspjeti: ‘Udara na naše prirodno pravo’
Premijer Andrej Plenković najavio je krajem kolovoza da će se država uhvatiti u koštac s problemom 600 tisuća praznih stanova. Vladajući, čini se, rješenje vide u uvođenju poreza na nekretnine koji bi vlasnike praznih stanova primorao na prodaju ili iznajmljivanje. Ministar Bačić tvrdi, zakon se prvenstveno donosi ‘kako bi se omogućilo priuštivo stanovanje te zaustavio rast cijena nekretnina i najamnina‘. No, je li ova “mjera” pucanj u prazno i zašto uopće govorimo o tolikoj brojci praznih stanova? Što Vlada konkretno može učiniti te što će donijeti novi porez na nekretnine, upitali smo ekonomskog analitičara Andreja Grubišića.
“U tih 600 tisuća sasvim sigurno velik broj čine razne šupe, potleušice, garaže koje imaju neku vrstu brojila, a najčešće se radi o prostorima koji iz perspektive današnjih standarda u pravilu ne predstavljaju mjesta gdje bi ljudi htjeli živjeti. Čak i ako bi htjeli živjeti, morali bi investirati značajna sredstva da bi to mjesto konvertirali u mjesto za stanovanje”, rekao je Grubišić.
Za ostatak praznih stanova Grubišić smatra kako je u velikom broju riječ o stanovima u krajevima gdje je manja potražnja za nekretninama. “Svi koji žive u urbanim sredinama vjerojatno ne svjedoče masovnoj pojavi praznih stanova oko sebe. Ima ih, ali to nije masovno”, tvrdi Grubišić.
Populističko dodvoravanje
Govoreći o priuštivom stanovanju putem poreza na nekretnine, Grubišić tvrdi da se radi o populističkom dodvoravanju. “Istina je puno drugačija i ono što je najgore, istina ne ide u prilog politici. Upravo stvarnost čini njihov plan teže provedivim. Mislim da će se tu dogoditi sljedeće… Srednji i viši srednji te visoki sloj će platiti porez na nekretninu i bit će malo iritiran dodatnim poreznim nametom, ali ga to neće motivirati da nekretninu bezuvjetno stavi na tržište ili da u najam. Postavlja se pitanje, zbog čega do danas nisu dio tih nekretnina stavljali u najam? Ako se govori o kratkoročnom najmu onda očigledno nemamo prazne stanove i prostore, nego ih netko daje u najam, a ovdje se cilja na one koji su navodno prazni.
Invazija na prirodno pravo
Svojevrsno prisiljavanje vlasnika nekretnina na prodaju ili iznajmljivanje jedan je od težih oblika umanjivanja temeljnih, prirodnih prava, tvrdi Grubišić. “Tri su prirodna prava: Pravo na život, pravo na slobodu odabira i pravo na legalno stjecanje i upravljanje svojom privatnom imovinom, sve pod uvjetom da ista prava ne umanjujete drugima. To što netko svoj stan ne želi prodati ili ga ne želi prodati po određenoj cijeni ili ga ne želi dati u najam, mislim da je to vrlo privatna stvar. Ovo je jedan od načina invazije na to prirodno pravo, a jedan od vrlo loših izgovora je da se to radi u EU-u ili u OECD-u”, rekao je.
“Svugdje u svijetu imate kriminal i nikada ga nećete moći iskorijeniti, ali to ne znači da svoje dijete ne trebate učiti da je kriminal sam po sebi loš. I bez obzira što postoji čak i u najsigurnijim zemljama to ne znači da ga se tolerira samo zato što postoji negdje drugdje. Ovo je klasičan primjer takve vrste izgovora. Kada bi država smanjila svoje namete, kada bi nominalno smanjila svoju potrošnju za 10%, to je skoro 4 milijarde eura koji bi ljudima ostali u džepu pa onda nek se ljudi dogovaraju što će i na koji način to raspodijeliti, potrošiti, dati, investirati ili bilo što drugo”, kazao je Grubišić.
Porez na nekretnine ekonomski stručnjak Grubušić vidi kao populističku mjeru kod nas, ali i u svijetu. “Školovao sam se u inozemstvu i jako puno radim sa inozemstvom. Volio bih da mi netko nađe grupu ljudi, iz bilo kojeg grada ili urbane sredine, koja živi u zemlji s porezom na nekretnine i čiji ljudi će reći da je radi poreza na nekretnine stanovanje postalo priuštivije. Porez na nekretnine vlasništvo samo čini skupljim i uvijek dobro dođe kao populistička mjera politici. Na kraju dana, lova ide u novčanik politici, a “problem” se ne rješava”, rekao je.
“Ne znam nikoga tko mi je rekao da je zbog poreza na nekretnine, generalno u Muenchenu, u Frankfurtu, u Londonu, u New Yorku, u Madridu, stanovanje postalo priuštivije. To su floskule. Država uzima novac tamo gdje ga ima. Država kreira baze za oporezivanje tamo gdje može i u tome je jako kreativna, a nerijetko, opravdanje koje nudi je navodna socijalna pravda. Ali, nikad ne kreću od toga da bi u ime socijalne pravde oni trebali biti puno obazriviji u svojoj potrošnji i oporezivanju”, zaključio je Grubišić.
Izvor:dnevno/Foto: Fah
