Po kojem to pravnom osnovu Skupština Grada Zagreba svojim odlukama može derogirati odredbe Zakona o javnom okupljanju!

Neki očito demokraciju shvaćaju kao neograničeno pravo da se nakon pobjede na lokalnim izborima ponašaju kako žele, čine što ih je volja i krše sve norme kad su u pitanju njihovi interesi. Zagreb je, nažalost, upravo takav slučaj. Od kad zasjeli na vlast, populistički aktivisti anarhističkih sklonosti - "možemovci", ponašaju se kao da je glavni grad ove zemlje njihova svojina, pašaluk u kojem "paša" Tomašević i njegova klika nisu obvezni držati se nikakvih zakona osim onih koje donesu njihova Gradska Skupština i njihova većina u toj Skupštini. U kojoj oni državi žive!?

 To što nitko ne reagira na ovakvu samovolju, samo ih ohrabruje u nastojanjima da cjelokupni politički i društveni život u glavnom gradu usklade sa svojom ideološkom matricom - baš kao da su na vlast došli revolucijom. I to je za njih demokracija!?

 Kako i po kojem to pravu, odluka jedne gradske skupštine može biti iznad zakona koji je donesen na razini države (po predviđenoj proceduri i usvojen od Sabora Republike Hrvatske kao najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela) ili čak protivna istome?

Neka pati koga smeta - ovako Hrvati dočekuju svoje vitezove i slave broncu zlatnoga sjaja na Trgu svih Hrvata u bijelom Zagrebu gradu

(Adresa slike)

 Okupljanja u Republici Hrvatskoj - u bilo kojem gradu, općini ili mjesnoj zajednici i na bilo kojoj lokaciji - u nadležnosti su MUP-a, odnosno policije. Nadležna policijska postaja odobrava (ili ne odobrava) skup, policijski službenici uspostavljaju nadzor nad skupom i utvrđuju moguće kršenje javnog reda i mira (sukladno odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira), te poduzimaju potrebne mjere (od pojedinačnih kažnjavanja do prekida i/ili zabrane daljnjeg održavanja skupa).

 Dakle, MUP RH i Hrvatska policija kao državna tijela čije se ingerencije protežu na cijelo područje Republike Hrvatske, zaduženi su za javni red i mir - a ne skupština bilo koje jedinice lokalne samouprave. Svaki državni zakon (u ovom slučaju Zakon o javnom okupljanju) prema samom pravnom ustroju i Ustavu ove zemlje, ima primat nad bilo kakvim zakonskim aktima, odlukama, mišljenjima ili zaključcima pojedinih tijela lokalne samouprave. 

 Ne mora se biti pravni ekspert kako bi se došlo do ovog zaključka - dovoljno je ponešto znati o funkcioniranju države i njezinih tijela i pročitati zakon o kojem je riječ. A u našem Zakonu o javnom okupljanju, među ostalim piše:

Članak 1.

Svatko ima pravo okupljanja pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

(…)

    Članak 3.

Jedino se na temelju ovog Zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.

Sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

   (…)

Članak 15.

Zabranjeno je na javnim okupljanjima nositi odoru, dijelove odore, odjeću, oznake ili druge simbole čime se potiče nasilje, rasna ili vjerska mržnja.

Članak 16.

Održavanje javnog okupljanja zabranit će se:

1) ako javno okupljanje organizira osoba kojoj je izrečena mjera sigurnosti, odnosno zabrane javnoga istupanja za vrijeme dok ta mjera traje;

2) ako javno okupljanje organizira politička organizacija ili udruženje građana čiji je rad zabranjen;

3) ako su utvrđene okolnosti iz kojih proizlazi da će se na javnom okupljanju ugrožavati ustavni poredak, činiti kažnjiva djela, narušavati javni red i mir ili vrijeđati javni moral, te da će biti ugrožena sigurnost ljudi i imovine;

4) na zahtjev Ministarstva zdravstva poradi zaštite zdravlja stanovništva.

Članak 17.

Rješenje o zabrani održavanja javnog okupljanja donosi nadležna policijska uprava. Rješenje o zabrani održavanja javnog okupljanja nadležna policijska uprava dužna je dostaviti organizatoru najkasnije 24 sata prije održavanja javnog okupljanja, ako je okupljanje prijavljeno sukladno članku 3. stavku 1. ovoga zakona. Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(Izvor: https://www.zakon.hr/z/444/zakon-o-javnom-okupljanju; stranica posjećena 3. 2. 2026.; dijelove teksta istaknuo: Z. P.)

Srca hrvatska kucaju kao jedno - komu to može smetati!?

(Adresa slike)

 Naravno, postavlja se pitanje: Tko u ovoj zemlji i zašto dopušta hajdučiju ove vrste koja trenutno vlada u Zagrebu? Znači li to da će oni koji uzurpiraju ingerencije središnje vlasti i grubo krše odredbe važećih zakona (izglasanih u Saboru) a time i Ustava, uskoro usred Zagrebačke županije imati svoju "Republiku Pešćenicu" omeđenu vlastitim "pašalukom" u kojem će biti svemogući i nedodirljivi?

 I na kraju: Tko to ima pravo određivati program i sadržaj javnih priredbi i skupova od nacionalnog značaja i to tako da se grubo krši ili zanemari volja samih slavljenika koji su razlog okupljanja publike - kao što je to bio slučaj jučer, s dočekom naših brončanih rukometaša, junaka i vitezova koji su "ginuli" za nas i Lijepu našu na netom završenom Europskom prvenstvu? Lokalna vlast koja se ponaša kao današnji "možemovci" i njihov mlađi partner (SDP) u glavnom gradu svih Hrvata, sramota je ne samo Zagreba, nego svih nas.

 Prije 23 godine, tadašnja rukometna reprezentacija je nakon zlata osvojenog u Portugalu, dočekana na istom mjestu, na prepunom Trgu svih Hrvata u sličnom ozračju. I tada nikomu ništa nije smetalo, iako je (opet prema želji naših junaka - reprezentativaca) Marko Perković Thompson bio počasni gost i glavna glazbena zvijezda.

 Što se u međuvremenu dogodilo - s nama i Zagrebom?   

 

(Video): Doček prvaka svijeta / Thompson zapjevao pred 100.000 ljudi u Zagrebu (2003.):

 

Zlatko Pinter/PDN