Pogledajte što Rusi rade u Avdiivki, to je poligon za inovativnu smrtonosnu taktiku!
Na početku invazije na Ukrajinu ruske zračno-svemirske snage nisu mogle parirati ukrajinskoj protuzračnoj obrani
Ruske zračno-svemirske snage (VKS) pokazale su se kao neiskorišteni adut Kremlja u ratu protiv Ukrajine, a nedavni zračni napadi na gradove u Doneckoj oblasti naveli su Kijev i Zapad da obrate veću pozornost na rusko ratno zrakoplovstvo.
NATO radi na jačanju ukrajinske protuzračne obrane, a Slovačka i Poljska su najavile da će poslati Ukrajini borbene zrakoplove.
U analizi nezavisnog ruskog portala Meduza procjenjuje se kako su sposobnosti ruskog zrakoplovstva najočitije u gradu Avdiivki u Doneckoj oblasti, koji je postao glavni poligon VKS-a koji tamo isprobava inovativne, smrtonosne taktike.
Na početku invazije na Ukrajinu ruske zračno-svemirske snage nisu mogle parirati ukrajinskoj protuzračnoj obrani. Rusko je zapovjedništvo, naime, zadalo previše zadataka svom zrakoplovstvu - od napada na ukrajinske vojne objekte do pružanja izravne potpore kopnenim trupama. Zbog toga je početkom ožujka prošle godine rusko zrakoplovstvo, nakon što je pokušalo pogoditi ciljeve duboko unutar ukrajinskog teritorija, izgubilo više od deset zrakoplova u nekoliko sati.
Nakon toga je aktivnost ruskih zračno-svemirskih snaga gotovo u potpunosti nestala. Većina ruskog zrakoplovstva, uključujući stotine modernih zrakoplova (Su-35, Su-30, Su-34), gotovo da i ne sudjeluje u "udarnim misijama". Postoje samo izolirani izuzeci. Na primjer, zrakoplovstvo je aktivno korišteno tijekom napada na Mariupolj gdje su ukrajinske trupe bile okružene i brzo izgubile svoju protuzračnu obranu. Tamo su zrakoplovi VKS-a mogli upotrijebiti svoje moćno oružje - slobodno padajuće bombe. Za relativno preciznu i učinkovitu upotrebu tih bombi koristi se elektronički nišanski sustav.
Da bi to funkcioniralo, zrakoplov mora biti na odgovarajućoj visini i imati dovoljno vremena da "pravom" brzinom i iz "pravog" smjera dođe do točke koju je izračunalo računalo. Protuzračnoj obrani je teško suprotstaviti se takvom oružju.
Jačanje zrakoplovstva
Rusko zrakoplovstvo pokušalo je raznim trikovima nanijeti štetu Ukrajini, izbjegavajući vlastite gubitke. Tako se u jesen prakticiralo korištenje modernih lovaca-bombardera za gađanje s malih visina, ali je preciznost u tom slučaju znatno manja. Osim toga, zračno-svemirske snage povremeno su pokušavale napadati vođenim visokopreciznim projektilima i bombama, ali oni nisu bili dovoljni jaki da nadvladaju ukrajinske snage.
Od listopada, kada je general Sergej Surovikin, zapovjednik zračno-svemirskih snaga, imenovan da vodi tzv. specijalnu operaciju u Ukrajini, ruska je vojska počela kampanju s ciljem jačanja ruskog zrakoplovstva. Oružane snage Ruske Federacije krenule su u "kampanju strateškog bombardiranja" energetske infrastrukture Ukrajine. Njezin je glavni cilj, prema mišljenju zapadnih zrakoplovnih stručnjaka, bio oslabiti protuzračnu obranu Ukrajine. Nakon početka "strateškog bombardiranja" korištenjem dronova kamikaza i krstarećih raketa Oružane snage Ukrajine bile su prisiljene povući značajan dio protuzračne obrane s fronte kako bi je iskoristile za obranu infrastrukturnih objekata. Ruske oružane snage koristile su ne samo krstareće rakete i bespilotne letjelice, nego i zrakoplove naoružane dalekometnim raketama zrak - zrak i proturadarskim projektilima sposobnim gađati radarske sustave protuzračne obrane.
Zapad je, nakon početka ruskog strateškog bombardiranja, počeo snažnije podupirati ukrajinsku protuzračnu obranu. Međutim, zemlje NATO-a, osim SAD-a, nemaju velike zalihe protuzračne obrane.
U siječnju i veljači ove godine ukrajinsko je zapovjedništvo bilo prisiljeno prebaciti dio snaga u Vuhledar kako bi zaustavili napredovanje ruskih trupa, a u ožujku je počela još jedna ofenziva ruskih oružanih snaga na Avdiivku, nakon što ruske snage nisu uspjele okružiti i zauzeti Bahmut.
Oružane snage Ukrajine na području Avdiivke sada su u ozbiljnoj krizi, iako ne postoji neposredna opasnost od njihova okruženja. Naime, ruske će trupe trebati probiti obrambenu zonu duboku oko deset kilometara kako bi potpuno okružile Ukrajince na tom području.
Ključna odluka
Sada zapovjedništvo Oružanih snaga Ukrajine treba odlučiti koliko će rezervi koristiti za odbijanje ove ofenzive. Zapovjedništvo Ruske Federacije se vjerojatno nada da su rezerve Oružanih snaga Ukrajine u Donbasu već iscrpljene i da će Ukrajina morati iskoristiti postrojbe za hitne slučajeve, odnosno jedinice koje se pripremaju za novu veliku ukrajinsku ofenzivu. U svakom slučaju, Oružane snage Ukrajine suočit će se s vrlo nepovoljnim okolnostima tijekom obrane Avdiivke. Kao i u Bahmutu posljednjih mjeseci, Avdiivka je u poluokruženju, što znači da su opskrbljivanje zalihama i raspoređivanje potrebnih pojačanja (topništvo, protuzračna obrana, elektroničko izviđanje) izuzetno teški.
Osim toga, Rusi su primijenili novu taktiku napada na grad - Avdiivka i njezina okolica već su nekoliko tjedana izloženi sustavnom i svakodnevnom bombardiranju iz zraka. Situacija u Avdiivki je ukazala na stvarnu opasnost od ruskih zračnih snaga - grad se ubrzano urušava, a dopremanje ljudi i opreme postaje sve teže.
Ofenziva ruskih trupa u Doneckoj oblasti provodi se u obliku niza nepovezanih operacija u različitim smjerovima. Ovaj oblik ("udarac raširenih prstiju" umjesto "udarne šake") ima očite nedostatke - ruske trupe niti jednom nisu imale dovoljno snage za proboj obrambenih položaja. No, ovaj pristup ima i očiti plus - prisiljava protivnika da povuče svoje rezerve.
Cilj je te ruske ofenzive zauzimanje ukrajinskog uporišta Avdiivke, što bi moglo postati prolog ofenzivi na cijeloj fronti u Donbasu. U ovom trenutku to se još ne čini realnim. Ruske trupe, naime, u posljednjih godinu dana nisu pokazale da su sposobne probiti protivničku obrambenu zonu duboku desetak kilometara.
