POKOLJ U DALJU

 

Na današnji dan, 1. kolovoza 1991. srpske paramilicije sastavljene uglavnom od slavonskih Srba, četničkih dragovoljaca iz Srbije i pripadnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) napale su  u istočnoj Slavoniji hrvatski gradić Dalj.

Prilikom napada na Dalj,  osim znatnih materijalnih šteta,  počinjeni su i zločini nad Hrvatima Dalja, kao i pripadnicima hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova (MUP-a),  Zbora narodne garde (ZNG-a) i Civilne zaštite.

Zločin u Dalju  u javnosti je poznat  pod imenom „pokolj u Dalju“.

Do srbijanske agresije u ljeto 1991. stanovnici Dalja – Hrvati, Srbi, Mađari i drugi – živjeli su   mirnim životom u slikovitom gradiću na Dunavu.

Dalj, mjesto na istoku Hrvatske sa 5500 stanovnika, je živio svoj pitomi život slavonske ravnice i voljenog Dunava sve dok Srbi nisu odlučili Dalj i okolna mjesta Aljmaš, Erdut i druga pridružiti Velikoj Srbiji.

Tada je počeo pakao na zemlji za sve one koji se nisu htjeli pridružiti toj imperijalnoj ideji.

Stanovnici Dalja i drugi Hrvati odlučili su stati na put srbijanskoj agresiji paravojnih četničkih jedinica i JNA i to je mnoge od njih – vojnike, policajce, starce, žene i djecu – koštalo teških stradanja, mučenja i života.

Napad na Dalj

1. kolovoza 1991. godine u ranim jutarnjim satima srpski pobunjenici su uz pomoć JNA (koja se napadom topništvom na postaju hrvatske policije u sukobu otvoreno svrstala na srpsku stranu) napali policajce, gardiste i pripadnike civilne zaštite koji su se nalazili u zgradi policije, traže i njihovu predaju. Nakon gotovo desetosatne opsade – pucanja po okruženoj zgradi, čak i iz tenkova – postaja je zauzeta i svi koji nisu ubijeni u opsadi, likvidirani su odmah potom, i to 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri člana Civilne zaštite, koji su i izmasakrirani.

Tisuće hrvatskih civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta pobjegle su pred srpskim paravojnim postrojbama u Osijek spašavaju živu glavu. Stariji osobito pamte zbjeg brodom na Dunavu koji je pun civila – žena, djece i starac – bio pod minobacačkom i puščanom paljbom.

Zločini arkanovaca i lokalnih Srba

U napadu na Dalj i ostala podunavska mjesta sudjelovale su i jedinice zloglasnog Željka Ražnjatovića Arkana.

Te postrojbe Arkana počinile su brojne zločine u Dalju i okolici.

Jedan od većih zločina dogodio se 04. listopada 1991. godine kada su arkanovci ušli su u zatočenički objekt u zgradi policije u Dalju i vatrenim oružjem ubili 28 zatočenika, hrvatskih civila.

Tijela žrtava odnijeta su iz zgrade i bačena u obližnji Dunav. Kroz logore u Dalju je prošlo na tisuće branitelja i civila iz istočne Slavonije. Preživjeli iz logora u Dalju svjedoče o stravičnim zločinima. Iz logora u Dalju je nestalo na stotine Hrvata i ne srba koji se i danas vode kao nestali.

 

 

17. kolovoza 1991. nakon masakra nad Hrvatima u selu Dalju, pronađeno je tijelo hrvatskog novinara Stjepana Penića.

U rujnu i listopadu, srpske paravojne postrojbe uhapsile su nekoliko hrvatskih civila i zadržali ih u policijskoj postaji. 11 zatvorenika je strijeljano a njihova tijela zakopana su u masovnoj grobnici u selu Čelije.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je Slobodana Miloševića i za ubojstva 4. listopada 1991. godine, kada su pripadnici Teritorijalne obrane SAO Slavinije i Baranje i zapadnog Srijema, predvođeni Željkom Ražnjatovićem Arkanom ušli su u zatočenički objekt u zgradi policije u Dalju i vatrenim oružjem ubili 28 zatočenika, hrvatskih civila. Tijela žrtava odnesena su iz zgrade i bačena u obližnji Dunav. Nakon bitke za Vukovar, JNA je 20. listopada 1991. godine nekoliko zarobljenika transportirala u zatočeničke objekte u Dalju. Tamo je Teritorijalna obrana mučila one koji su branili Vukovar. Najmanje 34 zatvorenika je tada ubijeno.

13. svibnja 2010. godine, osječko Županijsko državno odvjetništvo je nakon provedene istrage pred Županijskim sudom u Osijeku podignulo optužnicu protiv državljanina Republike Srbije, 64-godišnjeg Enesa Tase, zbog  ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva.

Tasi se stavlja na teret da je 1. kolovoza 1991. u Dalju, tijekom oružane pobune dijela mjesnoga srpskog stanovništva i oružanog napada Republike Srbije i JNA na Hrvatsku, kao zapovjednik 51. motorizirane brigade JNA, protivno odredbama međunarodnog ratnog prava, zapovijedio svojim postrojbama te podređenim pripadnicima Teritorijalne obrane Dalja i Borova kao i pridruženim dobrovoljcima, napad na mjesto Dalj uz izričitu zapovijed da ne smije biti zarobljenih pripadnika MUP-a RH i Zbora narodne garde (ZNG).

Masovne grobnice se i danas traže.