Pola milijuna ljudi kao problem: ideološki rat oko Thompsona

„Sve dođe na svoje“: Ibrica Jusić u obranu Thompsona i publike koju se pokušava proglasiti problemom

Hrvatski kantautor Ibrica Jusić gostovao je u svibnju 2025. godine u emisiji Radiotelevizije Herceg-Bosne, neposredno prije velikog koncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, održanog pred gotovo pola milijuna ljudi. U dijelu emisije u kojem je komentirao kolege glazbenike, na spomen Thompsona reagirao je bez zadrške:

„Nemoj mi ga dirati, molim te“, rekao je Jusić uz smijeh, dodajući: „Ne dam na njega riječ.“

Na pitanje voditelja što je to u Hrvatskoj stalno sporno kada je riječ o Thompsonu, Jusić je podsjetio da se odnos medija prema pjevaču u kratkom vremenu bitno promijenio:

„Vidite, sve dođe na svoje. Još prije godinu dana bio je ignoriran, a sada se govori i o televizijskom prijenosu koncerta. To nije slučajno – ima dobar tim i ljude koji znaju organizirati velike projekte.“

„Nađite mi jednu pjesmu o NDH“

Posebno se osvrnuo na optužbe da Thompsonova glazba promovira ustaštvo:

„Kao što nekome smeta moj ‘Trubadur sa Seine’, tako nekome smetaju Thompsonove pjesme jer govori o vjeri, obitelji i domoljublju. Oni kažu da je ustaša, a ja kažem: evo vam njegovi albumi i nađite mi jednu pjesmu u kojoj se spominju NDH i ustaštvo.“

Jusić podsjeća da se pozdrav „Za dom spremni“ pojavljuje isključivo u pjesmi „Čavoglave“, nastaloj u ratnim okolnostima 1991. godine:

„To je bio drukčiji kontekst. Odmah se priziva Pavelić, ali se rijetko govori o povijesnim okolnostima i razlozima zbog kojih je Hrvatska uopće morala u rat.“

Tko Thompsona dovodi u kontekst fašizma?

Thompsona u kontekst fašizma i ekstremizma ne stavljaju sudovi ni sadržaj njegovih pjesama, nego određeni politički i medijski krugovi kroz javne izjave i komentare.

Među onima koji su ga u više navrata javno problematizirali ili povezivali s ekstremizmom nalaze se:

– Milorad Pupovac, koji je njegove nastupe i publiku opisivao kao društveni problem
– Nenad Stazić, koji ga je nazivao simbolom ekstremizma
– Vesna Pusić, koja je njegove pjesme tumačila kao politički neprihvatljive
– Dalija Orešković, koja ga je povezivala s radikalnim nacionalizmom
– Tomislav Tomašević, zagrebački gradonačelnik, koji je poručivao da Grad Zagreb neće sudjelovati u organizaciji niti podržavati njegove koncerte jer ih smatra problematičnima
– dio zastupnika platforme Možemo! i političke ljevice
– aktivističke udruge poput Documente – Centra za suočavanje s prošlošću
– te kolumnisti i mediji iz kruga Novosti, Telegrama, Indexa i dijela javnog servisa

U tom se diskursu Thompson ne promatra kao glazbeni autor, nego kao ideološki simbol, a njegova publika se često prikazuje kao politički problem.

Je li stvarno problem samo ZDS?

Formalno, kao razlog kritika navodi se pozdrav „Za dom spremni“.
U stvarnosti, taj se simbol koristi kao poluga za širi ideološki obračun.

Stvarne smetnje su  naglašavanje Domovinskog rata, isticanje nacionalnog identiteta, tematiziranje vjere i obitelji  i činjenica da Thompson okuplja publiku kakvu rijetko tko u Hrvatskoj može 

ZDS tako postaje povod, a ne stvarni uzrok sukoba.

Pola milijuna ljudi kao „problem“

Posebno zabrinjava tendencija da se publiku s Thompsonovih koncerata kolektivno etiketira.
Gotovo pola milijuna ljudi – obitelji s djecom, mladi, branitelji, studenti – u pojedinim se komentarima opisuje kao društveni rizik ili ideološki neprijatelj.

Postavlja se pitanje:
od kada je domoljublje dokaz ekstremizma?
i kako je moguće da se toliki broj građana proglašava sumnjivima samo zato što slušaju određenu glazbu?

Prešućena simbolika crvene zvijezde

Dok se Thompsonu neprestano problematizira ratni kontekst, rijetko se otvara pitanje simbola pod kojima je izvršena agresija na Hrvatsku 1991. godine.

Pod crvenom zvijezdom rušeni su  Vukovarc,  Škabrnja,  Dubrovnik i brojni drugi hrvatski gradovi i sela

Ipak, taj se simbol danas često tumači isključivo kao „antifašistički“, bez suočavanja s njegovom ulogom u Domovinskom ratu. Tako se stvara selektivna slika povijesti: jedan se simbol stalno problematizira, a drugi se opravdava.

Poruka Ibrice Jusića

Ibrica Jusić danas živi mirno i izvan estradnih sukoba:

„Da deset godina ne uzmem gitaru u ruke, imam za osnovno. Nikad nisam bio sretniji nego posljednjih osam godina.“

Njegova obrana Thompsona nije osobna, nego društvena poruka:
da se glazba ne smije suditi prema političkim etiketama,
i da se publika ne smije proglašavati krivom zato što ne dijeli stavove određenih političko-medijskih krugova.

Marko Perković Thompson nije problem zato što pjeva o NDH – jer to ne čini.
Problem je što pjeva o ratu, žrtvi, vjeri, identitetu i državi.

Zato se vodi kampanja:
ne protiv pjesama,
nego protiv publike.

Kako je rekao Ibrica Jusić:
„Sve dođe na svoje.“

Možda je došlo i vrijeme da se prestane vrijeđati pola milijuna građana zato što misle drukčije.