POLITIČKIM DIKTATOM PROTIV ZNANSTVENE SPOZNAJE: S pokazateljima smrtnosti dosežemo europski vrh i nastavljamo put započet prije 30 godina

Hrvatska naših dana u vremenima velike virusne krize i s pokazateljima smrtnosti na 100.000 stanovnika ponovo doseže europski vrh i time samo nastavlja započeti put prirodnog pada hrvatske populacije prije trideset godina, koji nimalo ne remeti politički odnos prema svemu i svakomu tko ima znanstveno utemeljen stav različit od političko-diplomatskog poimanja težine problema, načina vladanja, upravljanja krizama, obrazaca postupanja, refleksija na ukupno hrvatsko društvo i prostor, obrazovnih i znanstvenih pretpostavki pozicijskog postavljanja i općenito logičkog razumijevanja posljedica za hrvatsku sadašnjost, a pogotovo za hrvatsku budućnost.

Uzročno-posljedične varijacije, izražena nezadovoljstva izvan politički postavljenog miljea (inače prepunog samozadovoljstva vlastitom pozicijom i dodijeljenom ulogom u političkom sustavu mimo potrebnih obrazovnih i provedbenih mogućnosti), brojni negativni gospodarski, financijski i demografski pokazatelji, nestanak i odlazak najvrednijeg što svaka zemlja može imati i gotovo vapaji znanstvenika s različitih granskih područja nimalo ne mogu pokolebati gotovo apsolutnu političku kontrolu svih procesa i odnosa u Hrvatskoj, a još manje mogu oslabiti čvrstu stranačko-partijsku kontrolu praktički svih temeljnih sustava u zemlji.

Postavljena matrica upravljanja Hrvatskom ne smije biti korigirana nikakvim drugačijim razumijevanjima, predlaganjima i rješavanjima, pa premda ona dolazila iz znanstvenih redova, kojima je hrvatska budućnost primarnost, a koju politički milje nikako ne može razumjeti, prihvatiti niti slijediti. Naročito to nije dopušteno u javnom prostoru kad odstupa od retorike političkog vrha, koji apsolutno nikad nije u stanju razumjeti, osjetiti i prihvatiti vlastite zablude ili zablude svog okruženja probranog po udivljenosti, pokornosti i slabostima osobne izražajnosti. Pokoravanje osobnosti ipak ne može potpuno negirati i izbrisati intimni osjećaj političkih zabluda sa stranačko/partijskog vrha kod većine pozicijskih sudionika i samo je pitanje vremena pojave nesklada u uspostavljenoj programiranoj političkoj matrici.

Negacija znanstvenih spoznaja

Negacija znanstvenih spoznaja i njihovih nositelja u ovim složenim i izazovnim virusnim vremenima, s obzirom na političke odmake od logičkih zakonitosti i na velike negativne egzaktno mjerljive posljedice političkih zabluda vidljivih u demografskoj slici Hrvatske, neosporno je put prema političkom diktatu, dodatno neuređenom društvu, gospodarskom i svakom drugom zaostajanju, nastavku demografske destrukcije, razvojnoj stagnaciji i konačnoj potvrdi potrošenosti ovakvog modela upravljanja Hrvatskom. Pritom je važnije ukazivanje na negativnosti takvog puta sa znanstvene, nego s političke opozicijske razine pa je tim više negacija znanstvenih spoznaja i samih znanstvenika politički krimen prema kojem je uvijek potrebno imati racionalan stav. Uostalom, to je i zadatak, obaveza i odgovornost znanstvenog sustava i njegovih nositelja prema hrvatskom društvu, ukupnoj hrvatskoj populaciji i hrvatskoj budućnosti.

Znanstvenost se i ne bi trebala vrednovati samo kroz statističke pokazatelje objavljenih radova, kategorizaciju časopisa u kojima su objavljeni ili s brojnošću citata koja u pravilu ovisi o puno faktora (predmetu istraživanja, znanstvenom području, metodološkom pristupu, metodama i tehnikama rada, nacionalnom ili općem sadržaju rada, teorijskim postavkama, empirijskim primjenama i slično), već i kroz svrsishodnost, primjenjivost i doprinos razvoju i uređenosti hrvatskog društva i prostora. Suprotno tome, postaje sama sebi svrha, ili još jednostavnije, način formalnog znanstvenog uzdizanja pojedinaca željnih osobne važnosti. Zato je javno djelovanje stvarnih, odgovornih i potvrđenih znanstvenika njihova opća društvena i politička potreba, neovisno o tome djeluju li kroz politički složene stožere, vijeća, povjerenstva, neke druge organizacijske oblike ili samostalno, pa bi svaki razuman politički sustav trebao afirmativno prihvaćati takve oblike djelovanja i u osnovi temeljiti svoje ključne odluke na njihovim spoznajama.

Hrvatski otkloni

Vladavina političkih vlada u Hrvatskoj u posljednjih se dvadeset godina poprilično odmakla od obrazovnog i znanstvenog sustava i neospornih kriterija obrazovanosti i znanstvenosti već pri samom selekcijskom postupku ulaska u izvršnu vlast, a pogotovo je to vidljivo pri donošenju procjena, prilikom odlučivanja i kod konačnog političkog postupanja i provođenja. Izraženo je to bilo, nažalost, i u svim ranijim kriznim postupanjima pa zato i nisu posebno iznenađenje posljednja europska mjesta po pozitivnostima i čelna po negativnostima na koja znanost učestalo javno ukazuje i za koja nudi rješenja. Dobronamjerno u interesu ukupne Hrvatske, a nedobronamjerno po političkom doživljaju, osjećaju i tumačenju političkih izvršitelja.

Međutim, vrlo se često u takvim odnosima gubi i dostojanstvo znanstvenika, upitnost njihovih stavova i sama težina znanstvenih zakonitosti, primarno kroz primjere apologetskog postupanja prema vlasti pridruženih pojedinaca. Vrlo je često javna percepcija znanstvenih djelovanja u podčinjenom odnosu prema političkom sustavu, zbog različitih osobnih i grupnih interesa, doživljavana kao podaništvo slično stranačkoj/partijskoj vojsci u kojem se gubi znanstvena težina, a time i relevantnost znanstvenih javnih tvrdnji i izričaja. Primjere gledamo i slušamo ovih virusnih dana svakodnevno, iako počeci zapravo sežu na same početke formiranja isključivih političkih vlada.
Pridruženi su se znanstvenici izvršnoj vlasti uglavnom tretirali kao najamni radnici i u odnosu su na izabrane s lista smatrani tek potrebnim dekorom za javnu percepciju uvažavanja i razumijevanja odgovornosti stranačkih/partijskih izabranika i posebno samog političkog vrha. Iako su izabranici s lista postavljeni na iste strogim stranačko/partijskim selektiranjem i predani glasačkom tijelu na tehničko zaokruživanje na izborima, njihova je osobna uvaženost poprimila razinu nedodirljivosti za tamo nekakve usputne znanstvenike bez testiranja na izborima.

Prihvaćanjem najamnog odnosa i marginalizacije bez stava i hrabrosti izričaja i sami su znanstvenici u sustavu stvarali sliku u javnosti o znanstvenoj nebitnosti. Sve je to vodilo političkom diktatu nad znanstvenim spoznajama, a u konačnici i do političke dominacije u svemu, stagnacije i neuređenosti hrvatskog društva i pozicijskih mjesta Hrvatske koje bilježe europske statistike.
Rijetki su slučajevi javnog otklona od političkih promašaja pojedinaca pozicioniranih unutar političkog sustava koji su pokazali hrabrost, sačuvali dostojanstvo struke i barem malo pokazali svojim primjerom mladima koji dolaze značenje obrazovanja i znanosti. Uostalom, svoje javno djelovanje mogu i trebaju nastaviti i izvan političkog sustava, iako njihova sloboda javne eksplikacije preostalima nije dobrodošla.

Demografska problematika

Mogli bi se navesti brojni primjeri pokoravanja pridruženih znanstvenika izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i manji broj rezolutnih znanstvenih postupanja unutar nje sukladnih osobnoj stručnosti i hrabrosti. Hrvatska od prvih po svim pokazateljima nije imala praktički ništa, a vrlo je upitno koliko je s takvim nedostatkom osobnosti imala i predmetna znanost, dok su ovi rijetki drugi svojim postupcima pokazivali na čemu bi se trebao temeljiti politički sustav kako Hrvatska ne bi bila na začelju europske kolone i kako se demografski nestanak Hrvatske, na primjer, ne bi prihvaćao kao politička normalnost ili čak tumačio kao politički uspjeh.

Postavljanjem na čelo demografskog resora na početku formiranja prošle Vlade osobe iz političkog miljea miljama udaljene od najvažnije problematike za hrvatsku budućnost, poslan je znanstvenicima jasan signal kako su nebitni u odnosu na stranačku/partijsku odanost. Kakva hrvatska budućnost i ukupni razvoj naspram političke odanosti, poslušnosti, udivljenosti prema političkom vrhu i osrednjosti. Usprkos takvoj političkoj rezolutnosti, struka je ipak stala iza mlade osobe sa znanstvenom titulom i potvrđenim radom na jednom od najvažnijih fakulteta Zagrebačkog sveučilišta, vjerujući kako će se njegovo znanje i spoznaja uvažavati pri donošenju odluka. Okružen isključivo politički probranim kadrovima bez imalo poznavanja osnovnih zakonitosti demografskog razvoja, važnost je njegova znanja bila samo za popunu spoznajnih i intelektualnih praznina kadrovima koji su se trebali dokazivati i pokazivati političkom vrhu. Nije moglo drugačije nego kratko potrajati, s odlukom o povratku na matični fakultet kojom se sačuvalo osobno i znanstveno dostojanstvo i pokazala sva praznina političkog otklona od znanosti. Velika rijetkost u našim prilikama nasuprot političkoj usmjerenosti samo prema vlastitom izboru, iako taj izbor najčešće ništa dobro ne donosi Hrvatskoj.

Rezultat je jasno vidljiv u nastavku svih negativnih demografskih pokazatelja, pozicijskom postavljanju demografske problematike na nebitnu razinu i javnom potiskivanju problema kao da ne postoji. Ništa drugačije ni bolje nije ni u poimanju uloge znanstvenika u saborskim odborima, na kojima je pak razina samo uvaženosti i primjerenosti ponavljanja uvažavanja izabranih sa svakim novim javljanjem dosegla razinu na kojoj se i ne primjećuje izgovoreni sadržaj ili pak sama razina osrednjosti poznavanja predmetne problematike. Uostalom, kome je to bitno uopće kad se samo uvaženost mjeri jedino političkim kriterijima. Ipak, nikad neće moći reći kako ih nismo upozoravali na mogući posljedični nastavak.

‘No way’

Odnos prema znanstvenim osobnostima i njihovim utemeljenim predviđanjima, prijedlozima, rješenjima i predloženim postupanjima u ovako postavljenom hrvatskom političkom miljeu može se sažeti u dvije hrvatske političko-diplomatske riječi: no way. Za svakog tko misao temelji na znanstvenoj spoznaji i ostane dosljedno pri njoj ako se razlikuje otprije formiranog političkog osjećaja s nedodirljive visine. Primjer su ovih dana znanstveni uglednici sa svojim mišljenjem o virusnoj krizi, ukupnoj smrtnosti i potrebama postupanja u interesu hrvatske populacije. Njima, po svemu dosad spoznanom istraživačkim radom i primjenom znanstvenih zakonitosti, ovakav “diplomatski pozdrav” šalje uredski vrednovatelj. Nevjerojatno! Hrvatska naših dana i njihovih političkih praznina.