Politico: Živjela kraljica Ursula!
Nakon subotnje krunidbe engleskog kralja Charlesa III., Europska unija sprema se okruniti vlastitog monarha: Ursulu von der Leyen. Njena moć nije tek simbolična.
Predsjednica izvršne grane vlasti Europske unije von der Leyen ostat će na toj poziciji do 2024. godine, kada će Europska unija izabrati novi Europski parlament. Glasanjem će se odlučiti, barem u teoriji, tko će naslijediti von der Leyen na ovoj moćnoj poziciji, piše Politico.
Izbori će biti za više od godinu dana, a kockice se već slažu za njen drugi mandat. Ursula von der Leyen još nije niti potvrdila da želi nastaviti posao.
Europska pučka stranka, stranka desnog centra koja kontrolira najveći dio Europskog parlamenta, podržala je njemačku političarku, a isto su učinile i njemačke konzervativne stranke. Njemački kancelar Olaf Scholz i njegova koalicija u Berlinu također su poslali pozitivne signale. Francuski predsjednik Emmanuel Macron još se nije oglasio o svojoj podršci von del Leyen, no on je uvelike zaslužan zašto je ona dobila ovaj posao 2019. godine, što znači da je izgledno da će ju podržati još jednom.
Von der Leyen mora dobiti većinu u parlamentu kako bi dobila drugi mandat. Vješto je surađivala i sa Zelenima i sa Socijalistima i Demokratima – najvećim skupinama u parlamentu, osiguravši im velike legislativne pobjede kroz europski Green deal.
Zbog toga te skupine nisu uložile mnogo truda u pronalaženje alternative za von der Leyen, a neki insajderi pitaju se hoćemo li uopće vidjeti pravu političku kampanju za najmoćniju poziciju europskog birokratskog aparata.
“Hoćemo li uopće imati kampanju?” upitao se jedan insajder Europske pučke stranke u Münchenu prošli tjedan. “Ako se nađe bilo kakav ozbiljni izazivač, on će vjerojatno doći ili s krajnje ljevice ili s krajnje desnice, dodao je pod uvjetom anonimnosti.
Kraljevski aspekt
Uz toliko političke moći, povratak von der Leyen na ovu poziciju sve više nalikuje krunidbi umjesto političkoj odluci.
To je i u skladu s osobom koja, zbog svog pedigrea i držanja (izgledala je kao kod kuće na subotnjoj krunidbi kralja Charlesa), jako nalikuje na aristokraciju Europske unije – kada bi takvo nešto postojalo.
Otac Ursule von der Leyen, Ernst Albrecht, bio je jedan od prvih civilnih dužnosnika Europske unije. Prvih 13 godina svog života von der Leyen je provela u kvartu Ixelles u Bruxellesu, okružena europskim institucijama. Pohađala je Europsku školu zajedno s djecom europske elite, učeći francuski i njemački – jezike europskih moćnika.
Nakon što je dobila diplomu iz medicine, odgojila sedmoro djece i služila kao njemačka ministrica obrane u vremenu kancelarke Angele Merkel, von der Leyen se vratila u Bruxelles 2019. godine – no ne demokratskim putem.
Odabrali su ju čelnici Europske unije u pregovorima iza zatvorenih vrata gdje su odbili takozvanog Spitzenkandidata – glavnog kandidata – europskih konzervativaca, Manfreda Webera.
Iako nije baš naslijedila poziciju, ovaj proces poprilično podsjeća na onaj kojim su poljski plemići birali kraljeve u srednjem vijeku.
Kada je stupila na vlast, von der Leyen se uselila u stan na najvišem katu zgrade Berlaymont – sjedišta Europske komisije – umjesto da živi među stanovnicima Bruxellesa.
Von der Leyen pažljivo bira sastanke s novinarima i obično se u javnosti pojavljuje u pažljivo organiziranim trenutcima, poput govora o stanju unije. Njen stil – kontroliran, udaljen i organiziran – podsjeća na vlast monarha iz doba prosvjetiteljstva, a ne demokratskog čelnika koji traži podršku javnosti.
Rijetki trenuci uvida u privatni život Ursule von der Leyen samo pojačavaju dojam aristokracije. Nakon što je njenog najdražeg ponija napao vuk u Burgdorf-Beinhornu u Njemačkoj, von der Leyen je Europskoj komisiji naredila da ponovno analizira pravila kojima se štite vukovi u Europskoj uniji.
Njen ured negira da su poduzeti bilo kakvi koraci nakon napada na ponija, no vuk koji ga je ubio pojavio se na njemačkoj listi za odstrel.
Moć bez presedana
Naravno da von der Leyen nije odgovorna za činjenicu da pozicija predsjednika Europske komisije nije nikada trebala biti birana. Nju su osmislili glavni gradovi zemalja članica kao poziciju kojom će se provoditi njihova volja, a ne izazivati njihova moć.
Ipak, Komisija je s vremenom dobila više moći nego je u početku zamišljeno. Pod vodstvom von der Leyen, ta moć narasla je do dosad neviđenih granica. Nakon pandemije koronavirusa i ruske invazije na Ukrajinu, Komisija je preuzela koordinaciju politika zdravlja i obrane – koje su prije toga bile pod ingerencijom pojedinih država članica.
To je izazvalo sve glasnije pozive na “veću demokraciju” po pitanju biranja predsjednika Komisije. Nakon 2014. su građani Europske unije dobili pravo glasa u izboru predsjednika Komisije kroz sustav takozvanog Spitzenkandidata – skupina koja osvoji najviše mjesta u Parlamentu može predložiti vlastitog kandidata za poziciju predsjednika.
Samo pet godina kasnije taj sustav je napušten, a odabrana je von der Leyen umjesto Webera. Tim potezom ismijane su TV debate među vodećim kandidatima, kao i obećanje o više demokracije.
Rezultat? Konzervativni čelnici odlučni su da će sustav Spitzenkandidata ovaj put uspjeti. U porastu je popularnost političara koji se protive Europskoj uniji u zemljama poput Poljske i Mađarske, a Marine Le Pen sigurno će se još jednom kandidirati za europsku predsjednicu 2027. godine, zbog čega si Europska unija ne može priuštiti optužbe da nije dovoljno demokratična.
U četvrtak su čelnici Europske pučke stranke i njemačke Kršćanske demokratske zajednice naglasili svoju podršku von der Leyen kao Spitzenkandidata u nadi da će, ako dovoljno rano osiguraju podršku za nju, izbjeći scenarij iz 2019.
Ipak, tim potezom riskiraju potkopavanje same ideje kampanje, budući da je von der Leyen mnogo moćnija i poznatija od bilo kojeg drugog potencijalnog kandidata.
Kraljevska drama
To ne znači da je ova drama potpuno ugasila napetost. Weber, koji vodi moćnu grupu Europske pučke stranke, izvana podržava von der Leyen, a istovremeno na dvije fronte stvara pritisak: inzistira na “većoj demokraciji” i izaziva von der Leyen kako bi podignuo vlastitu popularnost u konzervativnijoj bazi glasača.
Weber predvodi protivnike von der Leyeninog programa, pogotovo dijela koji se tiče Green Deala. Tijekom sastanka u Münchenu u petak, stranka je glasala o dvije rezolucije kojima bi se umanjili neki aspekti ekološkog utjecaja.
Iako nisu svi pokušaji završili uspješno, oni svejedno služe kao upozorenje za von der Leyen da ne može bezobzirno gaziti preko svojih ključnih saveznika.
Upitan hoće li von der Leyen morati biti kandidatkinja u svojoj regiji kako bi se mogla smatrati vodećom kandidatkinjom za predsjednicu Komisije, Weber je odbio direktno odgovoriti, no ipak je inzistirao da će svaki vodeći kandidat morati “pokazati svoje lice” i ne smije biti odabran “dogovorima iza zatvorenih vrata.”
Drugi na dvoru von der Leyen ne slažu se o potrebi za kampanju. Ako se ona odluči na taj potez, suočit će se s pritiskom da prođe demokratsku kampanju – u kojoj će gotovo sigurno pobijediti. No proces nije bez zamki.
U neočekivanom potezu u četvrtak, Markus Söder – čelnik Kršćansko-socijalne unije u Bavarskoj koja funkcionira u široj Kršćanskoj demokratskoj uniji u Njemačkoj – objavio je da je Weber vodeći kandidat te stranke. To znači da, ako bi von der Leyen ušla u kampanju u svojoj regiji, ona ne bi mogla izbjeći usporedbe s Weberom, koji bi mogao uzeti veliki dio glasova u svojoj manjoj stranci.
Weber bi tada mogao postaviti pitanje tko ima veći demokratski legitimitet – on ili manje popularna predsjednica Komisije?
Detalji o procesu njene kandidature još nisu do kraja dogovoreni, kaže David McAllister, politički saveznik Ursule von der Leyen. Ona će sama odlučiti hoće li se kandidirati ili neće, dodaje.
