POSTOJI LI U OVOJ ZEMLJI ITKO TKO BI ŽELIO BRANITI BRANITELJA ??
Često nismo ni svjesni da nam zapravo cijeli život prođe u biranju i izborima . Svakodnevno smo prisiljeni izabirati što jesti što slušati, što gledati, što obući, s kime se družiti, s kime se svađati i tako možemo nabrajati u nedogled . Hrvatska postaje osobito osjetljiva u ovo vrijeme kada nam se nudi izbor onih koji će nas predstavljati i zastupati .
Ako je odabir tako složen proces, kako odluka o tome može biti tako jednostavna, samo ću zaokružiti „moje“, „naše“? Nije potrebno zapitkivati, ni prosuđivati, ni slušati, a kamoli baviti se najopasnijom operacijom – misliti i razmišljati. Imati vlastitu misao, a ne voditi se tuđim mišljenjem.
Dragi branitelji, trebali bi pogledati istini u oči, ovo je Hrvatska koju ste stvorili. Zemlja samoljubivih izdajica, u kojoj živi narod zakopanih kostiju, narod koji se vječito pravda pred Bogom i pred ljudima. Kako samo volimo biti sagnuti, jer sve što ratom i krvlju osvojimo predamo političarima koji to prodaju, izdaju, a onda im se mi za to klanjamo, glasujemo za njih i plješćemo im.
Zar je bilo tako jednostavno, dozvoliti da se pokopa vaše jedinstvo, da se rasprše vaši životi u podjelama, zar je bilo potrebno dopustiti da se domovina tako izmrcvari, zar je trebalo i kamen zaglavni, tu luč branitelja ugasiti i to na tako naivan način u zaboravu?
Mogli ste golim rukama zaustaviti tenk, a nemate snagu izbaciti ove crve iz njihovih fotelja. Da gospodo branitelji i vi će te birati, i zato vas mi supruge i obitelji umrlih i onih koji su odlučili sami sebi oduzeti život, pitamo, jeste li svjesni da nakon vas za nas počinje novi rat? Težak i nepravedan rat, u kojem nema smisla, nema ljepote pobjede, nema usklika, postoje samo zidovi koji se ne mogu preskočiti, ni oni koje izgradiše ljudi, ni oni koje sagradiše među ljudima bogovi zemaljski.
Je li ovo možda vrijeme da nam pomognete, da se uspravite i da zaustavite pravilnim odabirom, pomor i ubojstva vaše braće?
Hoćete li stati, vi živi ispred nas i zagrmiti, zaustavite tu kugu koja kosi umorne i iscrpljene, one koji su opijeni ovom Hrvatskom , da ne mogu preživjeti njezin mir?
Živimo u slobodi 10.950 dana, svakog dana u prosjeku umrlo je 10 branitelja, u životnoj dobi od 50,9 godina.
Prema nekim podacima broj umrlih branitelja prešao je 61 tisuću, a kad se pribroje oni koji su sami sebi oduzeli život, možemo zaključiti kako nam je nestao šesti grad po veličini u Hrvatskoj, grad veličine Slavonskog broda.
Dragi prijatelji to je punih 1.220 autobusa ljudi koji su zaslužni za našu slobodu i demokraciju, oni su nam stvorili Hrvatsku zajedno sa onima koji su ubijeni u ratnim bitkama. Koliko bi bila dugačka ta kolona autobusa?
Primjerice samo u studenom i prosincu 2019. godine umrlo je 184 branitelja, pa zamislite da su u nekom ribnjaku uginule 184 ribe kolika bi larma i galama nastala u Hrvatskoj. Svi bi tražili uzroke, nudili rješenja, političari bi se maksimalno angažirali, ali kad se radi o „privilegiranim“ braniteljima koji umiru 20 godina ranije od ostale populacije , nema nikoga tko bi se uhvatio u koštac sa ovim problemom.
Matematika je nemilosrdna i kaže kako će za 25 godina biti 50 godišnjica vojno redarstvene akcije „Oluja“ i kako toga dana više neće biti živih branitelja.
Zapitajmo se koliko je u Hrvatskoj umrlo političara u dobi od 50 godina, koliko je političara počinilo samoubojstvo, koliko je njihove djece otišlo u druge zemlje?
I zato možda je važno da sad na ovim izborima stanete uz nas i njihove sjene, možda je vrijeme da prestanete biti facebook ratnici i da zajedno barem promijenimo, ako ne možemo izgraditi nešto novo i bolje.
Naime, kada se nekome stalno događaju takvi gubici i klonuća sasvim je smisleno postaviti pitanje je li sve u redu s tim kome se to događa. Dakle, je li sve u redu s narodom kojemu se stalno događaju nepravde?
Shvatimo već jednom da oni koji nemaju niti jednu ranu zbog Hrvatske, nisu dostojni naše patnje. Pa na svijetu živi osam milijarda ljudi, oko 10 000 naroda , ali postoji samo 249 država, jedna od njih je i Hrvatska. Stvorili su je HRVATSKI BRANITELJI, u krvavom i teškom ratu, pa zar moramo sada trpjeti bezlične i narcisoidne političare da pljuju po toj svetinji i rade u korist svjetskih i europskih politikanata, sputavajući vlastiti narod?
Država nije policija, sud, sabor, predsjednik ili vlada, to su službe, Država to smo mi, shvatimo jednom već tu odgovornost. Jednostavno moramo izgraditi autohtonu opciju i za početak izbaciti sve uljeze iz naše stvarnosti, jer onaj koji neće s nama , uvijek će biti protiv nas.
U protivnom gledati ćemo vlastitu povijest uvijek u reprizi, svaka slijedeća generacija in vivo. Biti će samo drugo vrijeme, ali ista sudbina.
Ljubav onih koji daju oprost treba uvažavati i više od toga treba je moliti i tražiti. Budući izabrani moraju znati da se stvar ne rješava izborom među njima, već poklanjanjem vjere onima koji su birali iz svojih uvjerenja. Onaj tko se tako ponaša ne bi ničim izgubio na vrijednosti, već upravo suprotno dobio bi ono što je najvažnije, povjerenje onih koji su stvorili ovu zemlju i otkupili grijehe njihovih očeva i njih samih, boreći se, dajući mladost, radost, zdravlje i život za Hrvatsku.
Onome kome narod dodjeli vlast, imperativ mora biti čuvanje dostojanstva naroda, a ne čuvanje svog autoriteta i vlastitog ega.
Ne smijemo dopustiti da opet dođu oni koji šutnjom žele samo izvući svoje plaće i blagomilni pogled svog stranačkog šefa, koji više vole i cijeni one koji sudjeluju u ponižavanju i pljuvanju svog naroda, nego one koji su stavili svom narodu na raspolaganje svoje poštenje, znanje, svoju odanost i ono što je najvažnije, bezuvjetnu ljubav.
Dragi branitelji naš glas nije samo puki zapis o postojanju Hrvata, naš glas je naše uporište i stup za koji se držimo kao narod,isto kao i one devedesete kada smo zajedno jedan pored drugoga hodali, očarani vremenom u kojem smo bili veliki i pravi.
Potrebni ste ponovno svom narodu i ako vi budete odlučni i mi ćemo biti hrabriji, Hrvatska zaslužuje bolje, neka dođu pravi, neka dođu i neka nam se poklone u vjeri i ljubavi , neka se poklone i križu kojeg nosimo za njih.
Križevi su svuda oko nas , ispod velikih čempresa, ispod kamenih ploča, tamo nema predsjednika i saborskih fotelja, samo ptice, mirzov i tišina, a iznad njih velika, najveća prva i jedina ljubav prema svojoj domovini i svom narodu.Takve odaberimo i njima dajmo glas.
Trebamo Vas, jer samo s vama, s vašom hrabrošću, jedinstvom i ljubavi Hrvatska može biti spremna očuvati svoju bitnost i nezavisnost.
Pa valjda postoji još netko u ovoj zemlji tko bi htio braniti branitelja?!
Tanja Polić Marković
Predsjednica Udruge obitelji umrlih hrvatskih branitelja RH
