Povijesne krivotvorine? „SOVE, ĆUKI, ZASEBNI I OSTALI“…
Na samom početku, kako ne bi bilo nekih prijepora ili bilo kakvih nejasnoća, želim odati najveće poštovanje i respekt svakom građaninu koji je u bilo kojem vremenskom intervali i na bilo koji način pridonio svojim angažmanom u obrani suvereniteta i ostvarivanju toliko željene samostalnosti Republike Hrvatske.
Hrvatska je država u svrhu promicanja istine o vremenu stvaranja države i vremenu Domovinskog rata i mirne reintegracije osnovala „Povijesno-dokumentacijski centar Domovinskog rata“ kojem je dala u zadaću prikupljanja građe i na istinito znanstvenim osnovama valorizirati pojave, događaje i aktere toga vremena.
Usprkos ovoj instituciji u javnom prostoru Hrvatske svako malo u znakovitim vremenskim intervalima javni prostor okupiraju očite povijesne krivotvorine na koje nitko ne reagira pa čak ni oni koji su to dužni po službenoj dužnosti. U ovom ću tekstu navesti samo neke drastične primjere iskrivljavanja povijesnih istina i njima prigrabljene neosnovane važnosti pojedinih likova i grupacija, koje je moj ratni načelnik jasno označio kao „uzurpatore naših područja“.
Ni MUP, ni MORH, nije reagirao, a Povijesno-dokumentacijski centar je čak i davao podršku kad je Pančić ustrojavao dvije-tisućitih 204 brigadu i u nju trpao sve redom koji su prošli pakao Vukovara kao ratnu gardu i policiju, te Hrvatske obrambene snage, a i one koji su se u to vrijeme tamo zatekli kao pseta rata ili turisti – avanturisti.
Nitko od ovih institucija nije reagirao dok se dio policajaca posljednje grupe ratne PU Varaždin, koja je po zapovijedi MUP-a RH branila Vukovar sa ostalim braniteljima, dvije-tisućitih godina proglasio „Zasebnom postrojbom“. Ova ekipa otišla je tako daleko da je čak pisala knjigu o svom ratnom putu – što je pohvalno, ali nigdje u istoj ne spominju kako je svako od njih primio pisano rješenje o premještaju na rad zbog ukazanih potreba u PU Vukovar na istra ustrojbena mjesta koja su obnašali u Varaždinu. Na komemoracijama i službenim svečanostima pojavljuju se sa oznakama MUP-a i pod nazivom „Zasebna postrojba PU Varaždin“ kojeg naziva nema u niti jednom ukazu, zapovijedi i službenom pojmovniku MUP-a ili MORH-a, no, ne spriječenom promocijom, ova će krivotvorina sama po sebi postati „istinom“.
Udruga – slavne 1. A Brigade Tigrovi pred dvije godine iz nepoznatih razloga mijenja godinu i datum službenog ustroja brigade i pomiče ga iz 1991. godine kada je i ustrojen ZNG RH – u 1990. godinu kada takovog nečeg nije bilo ni u primislima jer je do ustroja ZNG i postrojavanja u Kranjčevićevoj postojao samo MUP – to jest, „JAKE SNAGE MUPA“ kojima se po ustroju 1991. godine pridodaje i „ZBOR NARODNE GARDE“. Bez obzira o ne postojanju zapovijedi, ukaza ili rješenja o ustroju ni tu nisu reagirali oni koji su to po službenoj dužnosti bili dužni, već linijom manjeg otpora daju prešutnu podršku.
Ubrzo se za ovim prethodnicima povodi i udruga „Prvi hrvatski redarstvenik“ koja je oko sebe okupljala polaznike tečaja za zvanje „hrvatski redarstvenik“ u kolovozu 1990. godine. Na tim se tečajevima u određenim vremenskim intervalima obučavala hrvatska mladost za časno zvanje policajca koja se po završenoj obuci upućivala u razne ustrojbene jedinice diljem RH. Eto i tu se opet određena grupacija tih tečajaca nakanila proglasiti ratnom postrojbom – formacijom, koje također nema nigdje u nekim zapovijedima, ukazima ili rješenjima o ustrojstvu MUP-a. Kao i kod prethodnih primjera, tako i ovdje sustav i institucije koje bi trebale, ne reagiraju, a nekim svojim neobjašnjivim postupcima daju čak legitimitet i toj krivotvorini.
Na kraju je red obraditi još jednu naj noviju krivotvorinu iz sustava MUP-a RH koja se baš ovih dana odvija na području Policijske uprave Varaždinske, a prema poslanoj pozivnici za događaj, graniči sa ego-manijačkom ludošću pojedinca i grupice frustriranih bivših pripadnika sustava. Vesela ekipa pozivnicom poziva Župane Varaždinske i Međimurske županije, gradonačelnika Varaždina i gradonačelnicu Čakovca, te načelnike PU Varaždinske i Međimurske na osnivačku Skupštinu udruge „INTERVENTNE JEDINICE POLICIJE PU VARAŽDIN SOVE“, te ujedno i trideset-godišnjicu od njihova osnutka. U popratnici stoji kako će se navedena svečanost održati u njihovoj „ratnoj bazi“ – točnije „Lovački dom Beretinec“ na koji su čak pred neku godinu postavili sami sebi i spomen ploču. Ovo bi bilo zabavno da ipak nije tužno i opasno da se sada nakon trideset godina pojedini likovi i grupacije u cilju osobne promocije ne trpaju u područja u koja ni po kom osnovu ne pripadaju. Realna braniteljska populacija, a poglavito poštena ratna garda i policija kao i sadašnji djelatni sastav MUP-a i MORH-a zna da su „Interventne jedinice policije“ u Hrvatskoj osnivane 2001. godine nakon raspuštanja Specijalnih jedinica policija po Policijskim upravama i da su kao takove ove godine proslavile 20.godišnjicu osnutka, a ove SOVE ovih dana slave, zamisli, već – 30.! Stvarnost sa Varaždinskim SOVAMA izgleda ovako: „U ratno vrijeme 1991. godine zbog velikog priliva ljudstva u policiju, a zbog smanjenih i ograničenih kapaciteta u prostornom smislu, te okruženosti sa vojarnama Jugovojske i njihove agenture postojala je realna potreba za dislokaciju određenog broja ljudstva u skrovite, raspoložive prostore na operativnom području. Sukladno tome kao jedna uporabna lokacija bio je „Lovački dom“ u naselju Beretinec i tamo je smješten određeni broj aktive i pričuve koji su iz te lokacije po području tadašnje PU Varaždin vršili redovnu i izvanrednu ophodnu djelatnost koordiniranu iz centra PU Varaždin – točnije – Policijske postaje Varaždin. Ta dislocirana grupa policajaca nije imala nikakvu samobitnost, čak je djelovala u sustavu veza sa pozivnom znakom LIKA, a broj je sada ovdje nebitan i u nikom se segmentu nije spominjao pozivni znak SOVA ili tome sličan naziv. Nigdje u zapovijedima ni ostaloj službenoj dokumentaciji ne postoji trag ili bilo kakva dokaznica o nekakvom njihovom samostalnom borbenom djelovanju u ratnim operacijama. Policijski službenici koji su boravili na toj lokaciji bili su raspoređivani kao dopuna i popuna u obrambenim akcijama na području grada za vrijeme Varaždinskih dana rata prema ukazanoj potrebi i situaciji na terenu, a boravak u lovačkoj kući im se vodio kao pripravnost. U cilju istine i higijene uma trebalo bi prihvatiti jedinu činjenicu kako sove jesu obitavale u krošnjama Beretinačkog gaja, ali da SOVA tamo u borbenom smislu nikad nije bilo. Prema nekim izjavama tadašnjih rukovoditelja dolazi se do saznanja kao je Lovački dom Beretinec ispražnjen u studenom 1991., godine kad su MUP i PU shvatili besmislenost troškova koje proizvodi svojim bivanjem na toj lokaciji zaboravljena vesela družina..
Još nas ima živih aktera toga vremena i zbivanja u njemu koji svjedočimo istinom bez obzira na osobne posljedice. Ovim bi napisom završio tu temu i prepustio je ovlaštenim službama u sustavu koje smo u krvi izgradili da se barem potrude posložiti mozaik sjećanja na realnim osnovama, a bajke basne i novele, neka ostave književnicima.
Antun Berljak
