Poznato hrvatsko mjesto Srbi nazvali Dušanovac: Svjedok nam je opisao proživljeni horor
Hrvatska mjesta Lovas i Opatovac su u listopadu 1991. godine u vrijeme srpske agresije i okupacije doživjela veliku tragediju. Posebno stravična sudbina na današnji je dan zadesila selo Lovas.
Lovas je privremeno okupiran 10. listopada 1991. godine. Okrutna ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad, jedan su dio strahota koje su preživjeli mještani Lovasa, koji su nakon toga protjerani.
Osim činjenice da je u toj općini zvjerski i na posebno okrutan način ubijeno 87 Hrvata, Lovas koji su četnici preimenovali u Dušanovac, izdvaja se i kao mjesto koje je poslužilo za realiziranje sulude, srpske ideje čišćenja minskog polja tijelima nesretnih mještana koji su natjerani kroz njega proći.
Lovas/Foto: Screenshot
Hrvati su nosili bijele trake i uvedena im je radna obveza
Već prvoga dana okupacije ubijene su 23 osobe, a oko trideset Hrvata pritvoreno je u Zadrugu koja je pretvorena u logor, te im je uvedena radna obveza. Osim toga u selu je uveden policijski sat.
Tjedan dana nakon okupacije, JNA i četnici u ovom su mjestu počinili osobito svirep zločin pri čemu su 18. listopada 1991. Hrvate natjerali u minsko polje govoreći im da idu u “berbu grožđa”. Tada je smrtno stradalo 22 ljudi, a istog dana ubijene su još 23 osobe.
“Najprije su nas dan prije tako porobljene poredali u jedno dvorište u kojem su nas neprekidno tukli, mučili i boli noževima. A onda su nas naglo postrojili u dvije kolone i rekli nam da idemo brati grožđe. Putem su ubili Boška koji nije mogao brzo hodati, usporavao ih je”, ispričao nam je sada pokojni Ivan Mujić, čovjek koji je samo čudom preživio strahotu u Lovasu.
“Natjerali su nas u minsko polje”
“Bilo nas je 51… Natjerali su nas da zauzmemo širinu polja, primimo se za ruke i nogama glumimo ‘košnju’. Tada smo ugledali ukopane mine i zaustavili se. Međutim, četnici su cijelo vrijeme bili na sigurnoj razdaljini i držali nas na nišanu. Pitali su nas ‘zašto ste stali?’ Kada su shvatili da ne želimo dalje, jedan četnik se zaletio i gurnuo jednog od nas… Jasno sam vidio kako pada na minu i aktivira je, a oni su nam istodobno počeli pucati u leđa. S jedne strane minsko polje, s druge poludjeli četnici koji nas u njega tjeraju. Nisam imao izbora, bacio sam se unatrag i pao potrbuške. Osjetio sam kako se ispod mene stvara krvava lokva jer su me geleri u potpunosti izrešetali”, prisjetio se Mujić kojem je tada izrešetana cijela lijeva strana, plućno krilo, tanko i debelo crijevo.
Posebni Odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu prije 2019. godine je osmoricu optuženika za ovaj ratni zločin dodijelivši im ukupno 47 godina zatvora. Željko Krnjajić osuđen je na šest godina zatvora, Milan Devčić na osam, Darko Perić i Radovan Vlajković na pet godina, Radislav Josipović na četiri, Saša Stojanović na sedam, a Jovan Dimitrijević i Zoran Kosjer na na šest godina zatvora. Tijekom procesa umrlo je pet optuženika, jedan je postao procesno nesposoban zbog bolesti, a promjenom optužnice, u ponovnom se procesu sudilo samo osmorici. Također, u drugom je sudskom procesu smanjen broj žrtava nad kojima su počinjeni ratni zločini sa 69 na 29 ubijenih.
Izvor:Dnevno.hr
Autor: Snježana Vučković/Foto: Domovinski rat
