POZNATO? JNA JE ’91. ‘UPOZORILA’ MAĐARSKU NAPADOM KASETNIM BOMBAMA: Nikada nisu priznali taj napad
POZNATO?
Pad bespilotne letjelice na Zagreb je slučajan ili namjeran s ciljem ruskog “upozorenja” Hrvatskoj koja pomaže Ukrajini, pitanje je kojim se ovih dana bave naša vojna i politička stručna tijela.
Neovisno o ishodu, valja znati da su se ovakvi incidenti ponavljali kroz gotovo sve ratove, a niti Domovinski nije izuzetak.
Naime, tijekom ratne 1991 godine, JNA je višekratno zrakoplovima zadirala u mađarski prostor zbog čega je tamošnja diplomacija otvoreno prosvjedovala. Konačno je 27. listopada 1991. uslijedio i pravi napad i to raketiranjem mađarskog, pograničnog gradića Barcs dvjema kasetnim bombama.
Napad JNA na stambeno naselje gradića Barcs
Utvrđeno je da je jedan zrakoplov neprepoznatljivih oznaka, (pretpostavka je bila da se radi o jugoslavenskome avionu), oko 300 metara od Barcsa ispustio veću količinu kumulativnih granata koje su zahvatile oko 300 metara široku i 500 metara dugu površinu naselja. Na licu mjesta je pronađeno osamnaest neeksplodiranih granata, od kojih je jedna pala u sobu stambene kuće. Vojni i policijski stručnjaci za eksploziv utvrdili su da se radi o samouništavajućim napravama koje same od sebe eksplodiraju u roku od 24 sata”.
Jugoslavenska strana netočnu pretpostavku kako se radi o kazetnoj bombi švedske proizvodnje koristila je kako bi osporila ikakvu umiješanost u ovaj ozbiljan međunarodni vojno-politički incident, dok su beogradski mediji sve u potpunosti prešutjeli.
Konačno, mađarsko Ministarstvo domobranstva je 7. studenoga 1991. prezentiralo rezultate istrage koju je provela ekspertna skupina. Njihov zaključak donosimo u cijelosti.
Rezultati istrage: bombe je bacila JNA i to namjerno
“Pukovnik dipl. ing. Nándor Hollosi izvijestio je da su na Barcs bačene dvije kazetne bombe tipa BL755/Ib, verzije MK3, proizvedene od strane britanske tvrtke Hunting Engineering, koje su izazvale 279 eksplozija, dok 16 malih granata nije eksplodiralo. Rečeno je da ovakve kazetne bombe od 1970. koriste engleske oružane zračne snage, kao i NATO…Bačene kazetne bombe na Barcsu bile su napunjene i zatvorene u svibnju 1987. godine. Kazeta se sastoji od sedam sektora i u svakome od njih sadrži 21 bombu (dakle ukupno 147 eksplozivnih naprava). Svaka od njih je pogodna da usmrti dvije tisuće ljudi i može probiti čelik debljine 250 mm. Povjerenstvo je utvrdilo da je sasvim isključeno da je pilot bombu slučajno otpustio ili da ju je izgubio zbog ‘stanja nužde’. Po tvrdnji zapovjednika mađarskoga zrakoplovstva Attile Kositzkyja ovo potonje je isključeno i stoga što je dotične večeri vrijeme bilo vedro, bez oblaka, mjesec je svijetlio s južne strane i tada vidljivost dosiže i do 50 kilometara. Osim toga su mađarska naselja osvijetljena javnom rasvjetom, za razliku od onih s druge strane granice koja su bila zamračena, pa je jasno uočljiva razlika između njih. Napokon, očevidnu nakanu dokazuje i činjenica da je pilot prije otpuštanja kasete napravio jedan cijeli krug iznad Barcsa kako bi jasno uočio metu. Zbog toga je napad neprijeporno izveden, ciljano, namjerno i unaprijed planirano.
György Keleti je zatim pokazao i pismo britanskoga vojnoga atašea koje sadrži službenu izjavu britanskoga ministarstva obrane koje potvrđuje da je Velika Britanija nekoliko godina ranije prodala takve kazetne bombe Jugoslaviji.
Upozorenje Mađarskoj da se ne miješa u sukob?
“Mađarska vlada je prikazivanjem fotografije snimljene 1988. na aerodromu pored Zagreba neoborivo dokazala da je JNA na jednoj smotri zračnih snaga u svibnju te godine, javnosti prezentirala te bombe (ispod krila MiG-a 21 uz ostalo oružje vidi se i kazetna bomba BL 775), a uz to te bombe nudi kupcima i jedna jugoslavenska tvrtka koja se bavi izvozom oružja. Jednoglasan zaključak povjerenstva jest da je Barcs namjerno bombardiran… Mađarski istražitelji su zaključili da je golema sreća što bombe nisu pale nekoliko stotina metara bliže centru grada, jer bi tada bilo puno žrtava imajući u vidu da je na tlu eksplodiralo 288 bombica čiji je cilj usmrtiti ljude. Da je poginuo veći broj ljudi, jamačno bi narod tražio odgovor s mađarske strane, a to bi potencijalno moglo značiti i uključivanje u ratni sukob što vlada nikako nije željela jer se u vojnom pogledu, netom nakon odlaska vojne sile Sovjetskog Saveza, nije mogla oduprijeti eventualnoj ugrozi granica. S druge strane službena Budimpešta nije se htjela miješati u unutarnje jugoslavenske odnose, napose imajući u vidu problem mađarske nacionalne manjine, a najveći dio tog življa, preko 400.000 ljudi, živjelo je u Vojvodini“.
Nakon ovog incidenta JNA više nije poduzimala slične mjere, a i incidenti na pograničnom prostoru svedeni su na minimum. Do danas nije točno razjašnjeno je li JNA uistinu tijekom vršenja zračnih napada na Viroviticu slučajno izvršila borbeno djelovanje na mađarski teritorij ili je taj napad bio upozorenje Beograda mađarskoj vladi da se ne miješa u daljnji tijek oružanih sukoba u Hrvatskoj.
