PRAVO I PRAVOSUĐE Kad ratnici progovore, istina se ne može sakriti, a od mučnine u želudcu ne može živjeti.

“Potaknut nemilim događajima u Pakracu glede šutnje naših elita, ovaj ću puta o tome. Pisat ću i o procesuiranju ratnih zločina u Slavoniji, te predočiti dokumente i o tome dati mišljene.

Kratko ću u uvodu o našoj eliti u pravosuđu.

Razgovarao sam s jednim svojim prijateljem o pravnoj zaštiti hrvatskih građana, to o pravu na pravdu. Rekao mi je da pravo i pravda nisu istoznačnice. Pravna zaštita temelji se na zakonu, a pravda se temelj na savjesti. Pitao sam ga kakvo je to pravo koje mogu ostvariti samo oni koji imaju novca za skupe odvjetnike, jer inače mi se pravo na poštenu presadu u šumi zakona ne može ostvariti. Činjenica je da je zakone u Republici Hrvatskoj donosila i donosi Hrvatska elita: sveučilišni profesori, političari, odvjetnici, nevladine udruge. Zakone su prilagodili sebi, odnosno onima koji imaju moć novca. Da ne nabrajam nebrojeni broj primjera, navesti ću samo jedan. Starica koja je prodavala cvijeće na ulici kažnjena je sa sedam dana zatvora. Političar koji je otuđio više milijunske iznose kažnjen je da guli krumpir za opće dobro. Svaki komentar je suvišan. Naši odvjetnici dobro zarađuju na pravu Hrvatskih građana i spadaju u grupu najbogatije elite.

Aristotel je rekao: „U državi u kojoj je puno zakona, manje je pravde“ – za siromašne!

Počet ću s onom temom zbog koje sam i odlučio pisati.

Do 2.000. godine, Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je više od tisuću optužnih prijedloga, protiv osoba koje su tijekom rata činili dijela koja su kažnjiva zakonom, a odnose se na djela ratnih zločin i ostala teška kaznena dijela, temeljem evidencija istražnih tijela policije.

Privitak br. 1

Temeljem toga Županijsko državno odvjetništvo je pokrenulo istražni postupak prikupljanjem materijalnih dokaza i izjava svjedoka. Podiglo je optužnicu protiv t.z.v. Šodolovačka skupina.

Privitak br. 2.

U dokaznom postupku su im dokazana djela koja im se stavljaj na teret.

Privitak br. 3.

Sudsko viječe Županijskog suda temeljem iznesenih dokaza izreklo je presudu.

Privitak br. 4.

Vidljivo je iz presude da su svi odgovorni u postupku.

Privitak br. 5.

U drugostupanjskom postupku je proširena optužnica temeljem novih dokaza i svjedoka, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

No, tu nije kraj! Vrhovni sud je poništio presudu Županijskog suda u Osijeku i djela za koje su osuđeni proglašavaju djelima koja se opraštaju po Zakonu o oprostu. Jesu li presudili po zakonu i svojoj savjesti? Za manje teška djela osuđivani su hrvatski branitelji. No ni tu nije kraj! 2020. godine dobio sam poziv da svjedočim pred vijećem Županijskog suda u Osijeku u ponovljenom postupku protiv Rkman Đorđa, koji je osuđen presudom Županijskog suda u Osijeku, a presuda zbog njegove nedostupnosti nije stavljena pod Zakon o oprostu. Sukladno Zakonu ipak mu je ponovljeno suđenje, jer je postao dostupan hrvatskom pravosuđu. Po dobivanju poziva nitko me nije pozivao iz Županijskog odvjetništva, pa sam sam otišao u Županijsko odvjetništvo i zamolio da me primi odgovorna osoba za moj slučaj. Primio me Zamjenik državnog odvjetnika i pitao što želim. Rekao sam da sam pozvan u postupku protiv Rkman Đorđa, a oni zastupaju optužbu. Pitao sam što ja trebam dokazati na sudu, a temeljem mog prethodnog svjedočenja, da bih se mogao sjetiti ili pregledati osobne zapise, jer je prošlo više od 15 godina od mog prošlog svjedočenja u tom slučaju. Znate što mi je rekao? Ništa! Ja sam rekao da imam nova saznanja o tom slučaj i da mu ih želim iznijeti. Pozvao je jednu gospođu koja je donijela predmet. Kad sam im ukratko iznio moja saznanja, gospođa je bila zainteresirana i rekla da je to ono što im treba. Zamjenik je rekao dobro, dobro i da mogu ići. Svjedočio sam na sudu i iznosio sva saznanja prikupljena tijekom godina. Nedugo zatim dobio sam ponovo poziv za svjedočenje.

Ponovo sam otišao u Županijsko odvjetništvo i zatražio da me primi Zamjenik odgovoran za moj slučaj. Zamjenika sam čekao ispred stepeništa za kat, sišao je i stao tri stepenice poviše mene. Pita me ovim riječima: „Šta trebate?“, držao se desnom rukom za rukohvat stepeništa. Rekao sam da sam dobio ponovo poziv za svjedočenje, te sam pitao o čemu to moram dodatno svjedočiti? Osorno mi je odgovorio: „ Šta Vi to želite da Vam dam spis na uvid?“, a ja sam ga pitao što od mene Tužiteljstvo očekuje, te koje posebno tumačenje svoga iskaza trebam dati. Rekao je „Ne znam!“, okrenuo se i otišao na kat. Izašao sam na ulicu osjećajući se ponižen kao čovjek. Plakao sam od poniženosti i nemoći. Svjedočio sam na sudu, odgovarao na pitanja obrane i sudskog vijeća.

U jednom mom iskazu gdje sam teretio okrivljenika, zamislite pitao me Zamjenik županijskog državnog odvjetnika čime ja temeljim svoj iskaz? ON, a ne odvjetnik obrane! Bio sam ogorčen postupcima Zamjenika županijskog državnog odvjetnika i pitao Predsjednicu sudskog vijeća mogu li ja istupati javno u vezi s ovim što sam doživio. Rekla je da mogu, ali da se moram posavjetovati sa svojim odvjetnikom. Moram naglasiti korektan odnos sudskog vijeća, koje je stalo u moju obranu kada me je odvjetnik okrivljenika verbalno napadao. Nadam se da će sudsko viječe kod izricanja presude presuditi po Zakonu i svojoj savjesti.

Pomoćnica glavnog državnog odvjetnika R.H. u jednoj je emisiji HRT-a tvrdila da nije točno da Državno odvjetništvo opstruira svjedočenja svjedoka vezano uz ratna zbivanja, te da su svi suprotni navodi zapravo laži i podmetanja. Ovdje izjavljujem da sam spreman dati iskaz vezano za ovaj slučaj na poligrafu. Moje laičko pitanje, nije li logično da ako je Zamjenica državnog odvjetnika prije 15 godina dokazala u prvom postupku krivnju optuženih, a sud donio okrivljujuću presudu, Županijsko državno odvjetništvo, uz dodatne dokaze, dužno najmanje istu obraniti. Ako su nesposobni treba ih zamijeniti, ako to rade namjerno treba ih zatvoriti u zatvor. Svi oni oslobođeni u presudama gore navedenim žive u Hrvatskoj, kupuju zemlju po povoljnim uvjetima, pa istu prodaju srpskom tajkunu Matijeviću potpomognutom od Srbije.

Zato se prolijevala Hrvatska krv, zato su majke i djeca zavijeni u crno, da bi naša zemlja bila obranjena u ratu, a u miru postala srpska. Šutite branitelji, šuti hrvatski narode, ali šutnja nas neće osloboditi odgovornosti na koju će nas pozvati naša djeca i naša unučad.

Ako zbog ovih ovdje izrečenih istinitih riječi i autentičnih dokumenata koje dokazuju moje tvrdnje, moram ići na sud, branit ću se istinom sam, jer ja nemam novaca za skupe odvjetnike koji bi mi omogućili „pravično“ suđenje.

Zaključujem s prosudbom stanja u Slavoniji. Elito, nemojte reći da niste znali!