Predsjednica Udruge za prava pacijenata o legioneli: Uprava Rebra ostavlja dojam kao da nešto skriva

Jasna Karačić, predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata, u Dnevniku s Ninom Kljenak komentirala je činjenicu da se oko brojnih nejasnoća oko legionele nije medijima obratila uprava KBC-a Zagreb, već su poslali dvije liječnice da to učine umjesto njih.

Naime, u posljednja dva mjeseca od legionele je umrlo troje ljudi, a šestero ih se zarazilo. Iako iz KBC-a tvrde da razloga za paniku nema, to što javnost nije bila upoznata s ovim slučajevima, upravo izaziva paniku. Uz to, brojna su pitanja ostala neodgovorena.

“Ostavljaju dojam da nešto skrivaju i da se pokušavaju dogovoriti što će reći. Jer, moraju osigurati da bude dokazima i potkrepljeno sve što će reći. Tako nešto daje ružnu sliku prema javnosti, koja ne zna kako se zaštititi i ima li razloga za strah. Sad je još više upitnika i nije jasno jesu li sigurni. Ružno je i neprimjereno da u našoj najvećoj i najvažnijoj zdravstvenoj instituciji oni pošalju dvije specijalistice da nešto kažu, a ni same niti mogu niti znaju odgovoriti. Odgovornost je trebala preuzeti uprava”, rekla je Karačić i dodala da javnost želi i mora znati detalje.

Pod time se misli na vrijeme zaraze, kad su osobe preminule i u kojem su zdravstvenom stanju bile prije zaraze.

“Prvo i osnovno je imati pravo na informaciju, a to je sve ono što se tiče pacijenta i njegove obitelji. Ovo što se cijelo vrijeme spominje, jest da su bili teški bolesnici, što možemo razumjeti, ali ne možemo se složiti s time da bi ionako umrli jer su bili kompromitirani. To nije dobro obrazloženje. Ta je bolest utjecala na njih da izgube život i na taj se način ne može postupati prema javnosti. Oni moraju biti primjer svima i nositi odgovornost. Prvo što je uprava morala učiniti jest istupiti u javnost i reći što se dogodilo, kako i koji su koraci kojima bi se spriječilo da se tako nešto opet ne dogodi.”

“Treba pokazati dokaze o sigurnosti vode”

Iz bolnice kažu da se sve radilo prema pravilima struke i da se provode sve potrebne mjere, ali nejasno je kada je sve krenulo.

“Puno je vremena prošlo i veliki broj pacijenata, građana je u strahu hoće li uopće ići u bolnicu, smiju li koristiti tu vodu. Ne može se reći da je voda sigurna za piće kad nema ni jednog dokaza da bi građani mogli biti sigurni.”

Karačić ističe da ostaje nedorečeno jesu li se štitili pacijenti i što se sve događalo za ovo vrijeme

“To netko mora objasniti, jer ako se nisu provele sve mjere kako su trebale, onda su pacijenti bili izravno ugroženi zbog nečijeg postupanja. U zdrastvenom sustavu nema mjesta za prešućivanje pogrešaka. Znamo da se ova bolest ne prenosi s čovjeka na čovjeka, pa ako imamo šestero zaraženih ljudi u istoj ustanovi, onda je gotovo pa sigurno da nisu svi šestero mogli donijeti tu bolest izvana.”