Predsjednica ‘Vukovarskih majki’: Još uvijek tražimo 383 osobe, nestale na području grada Vukovara
Portal Narod.hr prenosi govor gospođe Mande Patko, predsjednice udruge Vukovarske majke održan u Borovu naselju ispred Borovo Commerca u subotu, 19.11.:
“Okupili smo se kako bi sačuvali naša sjećanja na živote onih koji već odavno nisu sa nama. Sa ponosom se sjećamo njihovih života, sa tugom i bolom njihovih posljednjih dana, minuta i sekundi koje su proživljavali upravo ovdje gdje smo se okupili. Ovdje je započela njihova agonija prije nego što su im krvnici oduzeli pravo na život. Ovdje je započela i agonija mnogih od nas koji i danas tražimo pravo na istinu, pravo na grob za naše najmilije. 1991. godine ovdje nije bilo ustaša, ali je bilo četnika. To je činjenica. Bila je JNA, bile su pomiješane zvijezda petokraka i kokarda na kacigama i šubarama. I bili su hrvatski branitelji, civili, ranjenici, djeca, od kojih su mnogi 19. studenog ubijeni, samo zato što nisu imali ni zvijezdu petokraku ni kokardu i samo zato što su voljeli Vukovar, voljeli Hrvatsku” – rekla je gđa Patko, te nastavila:
‘Sve manje je nas, članova obitelji’
“Dva dana ranije, 17. studenog, glancale su se kokarde i petokrake i spremale na veliki zadnji pohod na Vukovar. To je činjenica. Tog 17. studenog u Negoslavcima, Borovu Selu, Bršadinu i svuda oko Vukovara, velikosrpski agresor, među kojima su bili i mnogi naši dojučerašnji susjedi, pripremali su se za ‘oslobođenje’ Vukovara. ‘Oslobađali’ su nas od 18. do 20. studenog, pa i kasnije, od naših sinova, kćeri, očeva, majki i muževa, braće i sestara. ‘Oslobađali’ su nas od života. Htjeli su nas ‘osloboditi’ od svega, oduzeti nam sve. Oduzeli su nam sve, naše najmilije, naše ruševine, puno toga. Ali uspomene nam nisu mogli oduzeti. Ljubav nam nisu mogli ubiti. Ni ponos nam nisu ubili”, istaknula je.
“Ni kiša koja je jučer natopila namučenu slavonsku zemlju ni današnja hladnoća nisu nas razdvojili od naših sjećanja na hrvatske branitelje i ranjenike, civile, Vukovarce, Varaždince, Dalmatince, Hercegovce, Slavonce, na sve koji su dali život za domovinu, kojima su uzeli živote ovdje na Trpinjskoj cesti, u Borovu Selu, Dalju, Boboti, Bršadinu, Trpinji, srpskim logorima. Kao jučer cijela Hrvatska u Vukovaru, tako i danas ovdje u Borovu Naselju još uvijek tražimo 383 osobe, nestale na području grada Vukovara. A sve manje je nas, članova obitelji. Naše stradanje još traje, ali ga lakše podnosimo kada vidimo mlade kako kroz kolonu sjećanja baštine ljubav za Vukovar, za Hrvatsku, ponos na hrvatske branitelje. Oni su naša nada, kako sjećanja na najsjajnije, ali i najbolnije vrijeme našega naroda nikada neće nestati. Neka žive naša sjećanja, naš grad i naša domovina” – zaključila je gđa Patko.
Zarobljeni, ubijeni, nestali
U trenutku ulaska pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Vukovar, u podrumu Borovo Commercea, koji je bio odjel vukovarske ratne bolnice, bilo je oko tisuću ranjenih hrvatskih branitelja i civila. Nakon okupacije naselja, u Borovo Commerceu je zarobljeno i u nepoznato odvedeno 115 osoba, a na sam dan okupacije u Borovu naselju ubijena je 51 osoba. U obrani toga dijela grada poginulo je više od 500 ljudi.
