Preminuo je heroj Vukovara: 'Očajnički smo zaustavljali prodiranje JNA i Arkanovih Belih orlova' - POSLJEDNI POZDRAV!

U 51. godini preminuo je jedan od vukovarskih heroja, hrvatski branitelj Siniša Augustinović koji je taj grad branio kao pripadnik 122. brigade HV Đakovo.

Vijest o Sinišinoj preranoj smrti objavljena je na stranicama Heroji Vukovara, na stranici Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo i Udruzi 204. vukovarske brigade.

Sinišin veliki prijatelj Mario Čuraj u razgovoru za naš portal prisjetio se kako se Siniša , Željko Maričić i on, ni u jednom trenutku nisu razdvajali. "Raspoređeni smo na punkt kod braće Vidaković, domaćih branitelja, žitelja Lušca, ta je obitelj osobito teško stradala u ratu. Sve akcije i tzv. 'čišćenja' smo zajednički odrađivali, čuvajući jedan drugome leđa i život", rekao je u razgovoru za Direktno te dodao:

"S domaćim braniteljima očajnički smo zaustavljali prodiranje oklopnih vozila i neprijateljske pješadije sastavljene od pripadnika JNA, pobunjenih vukovarskih Srba, srpskih paravojnih postrojbi i  ozloglašenih, Arkanovih Belih orlova. Sudjelovali smo i u akciji u kojoj su zarobljena dva neprijateljska tenka. Nažalost, dana 2. studenoga, desetkovani i slabo naoružani, više nismo mogli izdržati i Lužac je pao".

'Morali smo sebi priznati 

"S Lušca smo se povlačili ulicom koja vodi prema park šumi Adici te s obzirom na to da nismo poznavali put, s puno sreće, uspjeli doći do našeg prvog isturenog položaja, na punktu 'Šumari'. Tamo smo stražarili do jutra, a onda su nam rekli da je stigla zapovijed da se javimo zapovjedniku Grada, Branku Borkoviću", nastavio je.

"Odmah smo otišli u zapovjedništvo i tamo nam je rečeno da nas šalju na položaj na Sajmište, u Preradovićevu ulicu, gdje ćemo se pridružiti pripadnicima HOS-a, a gore su nas trebala povesti dvojica njihovih pripadnika koja su se tamo zatekla, jedan od njih je bio Viktorin Jurić Paša. Od 3. do 16 studenog, grčevito smo branili položaje, ali smo polako potiskivani prema centru grada, gdje smo dana 16. studenog napokon morali sebi priznati da je svaki daljnji otpor uzaludan... Naša je obrana bila slomljena...", rekao je Mario Čuraj za Direktno prisjećajući se teških dana prije sloma Vukovara.