PRERANI OPROŠTAJ LEGENDE Gadno je saznanje da Hrvatska više nikad neće imati Brozovića. Presudile su kritike i jedna duboka spoznaja...
Buduće zadnje vezne Hrvatske gledat će se na terenu kroz analizu koliki su postotak Marcela Brozovića
Bolan odlazak! Oproštaj od hrvatske reprezentacije Marija Mandžukića s 32 godine u ljeto 2018., kada je bio u naponu snage i igrao za Juventus, netom po svjetskom srebru u Rusiji, bilo je teško razumjeti. Iako su izbornik, navijači, tako i novinari to poštivali.
Abdikacija Marcela Brozovića s pijedestala bardova Vatrenih ima dozu sličnosti, iako ju je lakše shvatiti, no gadna je spoznaja da Hrvatska više nikad neće imati Brozovića. Onakvog kakvog smo gledali na završnici Lige nacija i prije toga. Do odlaska u Saudijsku Arabiju. I da za njega ovog časa nema zamjenu, kao što nije imala ni za Mandžukića.
Već razmišljao o oproštaju
Kraj reprezentativne karijere objavljivali su i veći igrači od Brozovića, učinio je to primjerice u rujnu 2020. godine Ivan Rakitić također s 32, ali Brozović je jako iznenadio javnost jer na papiru mogao je još puno dati hrvatskoj reprezentaciji. Zbogom je kazao s 99 nastupa, on će reći "baš, onako, epic". Ostat će u zraku je li to epska besmislica ili dobro procijenjena realnost.
Rijetko istupa u javnosti, no vrlo je emotivan i osjetljiv na ono što se piše i govori o njemu. Teško su mu pale kritike na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, na kojem evidentno nije bio pravi, na kakvog smo navikli, da bi sam zaključio kako više ne može igrati na sto posto, što je nužno reprezentaciji, te mu se najbolje povući. Oni koji više komuniciraju s njim kazat će da je već u ljeto 2021. godine, nakon prethodnog Europskog prvenstva koji također nije bio dobar i gdje je trpio kritike jer nije bio u svojoj formi, razmišljao o oproštaju.
Srećom, tada je "prespavao" i donio sjajne stvari Hrvatskoj. Danas može vidjeti koliko je kvalitetan potez bio što je ostao, imao bi jednu medalju, ovako u vitrini čuva tri. U 2023. godini dočekao je nominaciju za nagradu The Best, što mu je najveće individualno priznanje, nakon što je u Rotterdamu izabran za najboljeg igrača Final Foura Lige nacija. Premda je Španjolska na kraju odnijela zlato. Stručni žiri rekao je Brozović, ispred Rodrija.
No, nakon Njemačke, s 32 godine, izašao je s pismom punim boli. Mislimo smo da će igrati za Vatrene u Americi. Nadali se da će se vratiti u Europu 2025. godine, u ligu Petice, i spreman dočekati još jedan Mundijal. Od toga danas nema ništa. Ako se ne predomisli. Sam je zaključio da više ne može. Dobro zna što je sto posto u profesionalnom nogometu, a što lijep život koji živi u Rijadu. S čestim letovima u Dubai. Njegov izbor koji treba prihvatiti. Nije ni prvi, ni zadnji kojemu profesionalna karijera u jednom času više nije prioritet i očito ne vjeruje da može ponovno biti kao nekada.
Kada je Broz bio pravi, Hrvatska je imala rezultate
Za hrvatsku reprezentaciju je debitirao u Brazilu uoči Svjetskog prvenstva u prijateljskoj utakmici s Australijom, igrao Euro u Francuskoj, dao ogroman doprinos srebru u Rusiji i bronci u Kataru, tako i tom srebru iz Lige nacija. Kad je Brozović bio moćan i pravi, Hrvatska je imala sjajne rezultate, kad on nije bio na toj razini, ni Hrvatska nije bila dobra. Na dva Eura 2021. i 2024. godine. To nije slučajno poklapanje činjenica, to je u uzročno-posljedičnoj vezi.
Ozljeda Ivana Perišića bio je najteži udarac Vatrenima u novijoj eri, pad igra Marcela Brozovića drugi. No, jedno je na Euru kazati da Brozović nije taj, te kako bi trebalo drugačije složiti ekipu za neki susret, što izbornik Zlatko Dalić nije mislio, a drugo znati da si trajno i zauvijek ostao bez njega. Bez takvog igrača. Takvog motora. I to Hrvatska koja godinama nema pravu zamjenu.
Ostat će zabilježen kao poseban lik hrvatske reprezentacije. Ne samo zbog bombe istetovirane na vratu kao posveta ocu kojem je nadimak Bomba, zbog toga što je svestran i spretan sportaš koji je u reprezentativnom okruženju dominirao u pikadu, ali i drugim igrama, zbog toga što jedini za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji i nakon srebra nije dao niti jednu izjavu medijima, što je zvijezda koja bježi od kamera i mikrofona... Zbog mnogo čega.
Kao dijete ostavio se škole u dogovoru s tatom i posvetio nogometu, ali priča nije išla dobro. S 20 je upoznao Miroslava Bičanića, nekadašnjeg Vatrenog, što mu je bio najveći dobitak u životu. Kao savjetnik i menadžer, puno više kao savjetnik, pomogao mu je da završi tri razreda srednje škole, vadio ga iz dugova, bdio nad njim u Italiji, spašavao ga od skandala i nevolja, a Marcelo je uvijek volio život i izvan terena.
Opet, kao i svaki uspješan sportaš, na kraju je najviše zaslužan sam. Njegove fantastične trkačke predispozicije, energija i smisao za igru doveli su ga do pozicije kapetana Intera u finalu Lige prvaka, do 99 utakmica za Vatrene. Buduće zadnje vezne Hrvatske gledat će se na terenu kroz analizu koliki su postotak Marcela Brozovića!
