PREVENCIJA SAMOUBOJSTAVA HRVATSKIH BRANITELJA POSLJEDNJIH GODINA DAJE REZULTATE

 Samoubojstva hrvatskih branitelja su jedan od najbolnijih i najsloženijih problema s kojim se naše društvo sreće i to još od ratnog razdoblja s početka devedesetih godina.

 Vodili smo pravedan i oslobodilački rat, ali čak i ta spoznaja, kao i činjenica da su velika većina onih koji su se s puškom u ruci borili na fronti bili dragovoljci, čini se nije u bitnoj mjeri utjecala na to da se ova pojava svede na minimum. U nekoliko posljednjih godina, međutim, primjetno je smanjenje broja samoubojstava i to zahvaljujući naporima cijelog društva, poglavito Ministarstva hrvatskih branitelja i njegovih Centara za psihosocijalnu pomoć. U ovim institucijama stotine stručnjaka ulažu goleme napore u smislu prevencije - i na sreću, uspijeva se u tomu. Pored svega što poduzima medicinska struka, na smanjenje stope samoubojstava zacijelo utječe i uključivanje hrvatskih branitelja u društvo i normalan život. Ova se pošast, nažalost, ne može potpuno iskorijeniti, ali se može i mora svesti na što je moguće manju mjeru.

 Psiholozi i psihijatri kažu kako su uzroci samoubojstava vrlo složeni i da je svaki slučaj posebna priča - iza koje stoji ljudska sudbina, sudbina obitelji i čitav splet subjektivnih i objektivnih okolnosti. To je obično bolan vapaj, krik, onaj krajnji, posljednji poziv u pomoć što ga pojedinac upućuje svome okruženju (ali vjerojatno i sam sebi) kad se nađe pred zidom - u stanju iz kojeg ne vidi izlaza - i zato s pravom moramo voditi računa o osjetljivosti pa i preosjetljivosti ljudi koji su "tanki" sa živcima najčešće uslijed proživljenih ratnih trauma, što je kod mnogih dodatno potencirano osjećajem zapostavljenosti, gubitka dostojanstva, materijalnom oskudicom ili kakvom drugom životnom poteškoćom. Ponekad je dovoljan i razgovor, pružena ruka ili kakva druga slična reakcija okruženja i bliskih osoba, ali je najteže u svemu prepoznati tu potrebu i trenutak u kojem žrtva traume treba pomoć.

 Statistika kaže kako se u Hrvatskoj godišnje zabilježi ukupno 800 do 1.000 samoubojstava, od čega između 100 i 120 počine hrvatski branitelji. U razdoblju od 1990. do 2005., ubilo ih se ukupno 1.632, a prosječna dob samoubojica bila je 38 godina. Od 1996. do 2018. godine (prema izvješćima medija koji se pozivaju na podatke Ministarstva hrvatskih branitelja), samoubojstvo je počinilo 2.828 veterana, a tijekom 2019. godine (do kraja rujna) još njih 85.

 Jakov Sedlar koji je ovu pojavu istraživao dvije godine, snimio je dokumentarni film "3069" koji se bavi tom bolnom temom i to iz perspektive ratnih veterana i članova obitelji žrtava samoubojstava. U rujnu 2019. godine, u Domu policije u Zagrebu upriličena je premijera ovog filma kojim se nastojalo senzibilizirati javnost i još jednom skrenuti pozornost na nužnost prevencije ove pojave.

 Brojnim programima i mjerama, Ministarstvo hrvatskih branitelja djeluje u tom smjeru i na to potiče braniteljske i veteranske udruge. Preventivni sistematski liječnički pregledi, program izgradnje veteranskih centara, uz braniteljske zadruge i druge oblike organiziranog druženja svakako bitno doprinose unapređenju zdravlja branitelja.

Kontakti za Područne jedinice i Centre za psihosocijalnu pomoć mogu se pronaći na Internet stranici: https://gov.hr/moja-uprava/hrvatski-branitelji/centri-za-pomoc/centri-za-psihosocijalnu-pomoc-i-podrucne-jedinice-ministarstva/393

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge hrvatskih branitelja RH / Portal Dnevnih Novosti.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.