PRIOPĆENJE UDRUGE ZAGREBAČKI DRAGOVOLJCI BRANITELJI VUKOVARA

Vrijeđa nas prijedlog da se osobi koja je bila odgovorna za obranu cjelokupnog grada Vukovara, odgovorna po dužnosti koju je obnašala ne samo za vojsku nego i civile i ranjenike, a koja je napustila taj grad u tijeku ratnih djelovanja dodjeljuje bilo kakav čin ili priznanje!

Članovi udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara ostali su malo je reći iznenađeni, a više zgroženi prijedlogom „KOORDINACIJE udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara 2003.“ koja planira uputit  prijedlog predsjedniku i vrhovnom zapovjedniku Zoranu Milanoviću da „posljednjem koja zapovjedniku obrane Vukovara 1991. Branku Borkoviću“ dodijeli počasi čin general-pukovnika Hrvatske vojske.

Naime opće poznata činjenica je kako su borbe za obranu Vukovara trajale do 20.11.1991. te su branitelji Vukovara itekako pružali oružani otpor srbočetničkom i jna agresoru. Reći za osobu koja je za vrijeme borbenih djelovanja  napustila položaja, napustila svoje podređene, napustila civile i ranjenika pet dana prije sloma obrane Vukovara da je zadnji zapovjednik Vukovara i još k tomu predlagati počasni čin ni manje ni više nego general-pukovnika Hrvatske vojske u svim državama koje drže do časti i ponosa NEZAMISLVO JE!

Danas na Dan kada obilježavamo 33. obljetnicu Bitke za Vukovar i ustrojavanja 204. brigade HV  upućujemo ovaj dopis predlagatelju, Predsjedniku Republike Hrvatske, Ministru obrane te hrvatskoj javnosti  sa zahtjevom u kojem  zauzimamo čvrsti stav da je obrana grada Vukovara trajala do 20.11.1991. godine. Izjednačavati branitelje koji su izašli u proboju spašavajući civile i ranjene sa napuštanjem bojišnice zgrozilo nas je.

 Branko Borković  po vlastitom priznanju napustio je Vukovar pet dana prije sloma obrane, nije izašao u proboju nego je organizirano sa još nekolicinom podređenih napustio bojišnicu!

Za takva djelovanja u svakoj pravnoj državi postoje postupci koji  sasvim sigurno ne uključuju dodjelu počasnih činova general-pukovnika.

Na stranu što još uvijek nisu propisani kriteriji ni postupak predlaganja  te druga pitanja u  vezi s počasnim činovima, temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama  Republike Hrvatske,   člankom 101.b određeno je da: Predsjednik Republike može dodijeliti počasni čin časnika, generala odnosno admirala Oružanih snaga hrvatskim državljanima i državljanima stranih država za osobite zasluge stečene u Domovinskom ratu.

No kako je sam Zoran Milanović izjavio na jednoj dodjeli počasnih činova za osobe kojima je dodijelio visoke časničke činove „Oni su dug časti i priznanja za ljude koji su prije svega u ratu i početkom rata radili važan posao za ovu zemlju, za našu Hrvatsku. Bili su među onim malim brojem pravih ljudi bez kojih obrane zemlje ne bi bilo, a da nije bilo obrane, ne bi bilo ni oslobođenja“. Zadnji zapovjednici obrane Vukovara ostali su sa svojom vojskom i nisu je napuštali nego ispregovarali predaju i spas hrvatskih branitelja koji su se nakon zarobljeništva vratili u hrvatske  postrojbe i nastavili časnog obraza i s ponosom obranu naše Domovine. Jedan od takvih je i Matija Mandić zapovjednik obrane Mitnice. U nedavnom obraćanju Branko Borković je rekao „Profesionalni vojnik se ne predaje. Opcija je samo proboj ili zarobljavanje, ali ruke se u zrak ne dižu!“ zaboravljajući kako  on u Vukovaru  nije bio samo profesionalni vojnik već obnašao dužnost zapovjednika obrane Grada i bio prva odgovorna osoba. Napušta li kapetan prvi brod? Što mu zakon propisuje u takvim slučajevima? U Hrvatskoj je to jasno a bilo je i u onoj propaloj državi čije zakone osobito vojne je Borković sasvim sigurno bolje poznavao. Istine radi i da se konačno prestane svojim proizvoljnim izmišljanjem pravila i obmanjivanjem javnosti što godinama čini, navodimo ovdje članak 67. stavak 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama koji glasi: Vojne su osobe obvezne poduzimati sve potrebne mjere kako bi izbjegle zarobljavanje te im je zabranjena predaja protivniku prije nego što su iscrpili sve mogućnosti obrane. Dakle svima na znanje „prije nego što su iscrpili sve mogućnosti obrane“, a kad su se iscrpile časno preuzimaš odgovornost, a ne napuštaš bojišnicu dok vojska još danima oružano brani Grad. 

Nas članove Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara vrijeđa prijedlog da se osobi koja je bila odgovorna za obranu cjelokupnog grada Vukovara, odgovorna po dužnosti koju je obnašala ne samo za vojsku nego i civile i ranjenike napustila taj grad u tijeku ratnih djelovanja, da se takvoj osobi dodjeljuje bilo kakav čin ili priznanje,a osobito da se takvu osobu naziva posljednjim zapovjednikom obrane Vukovara 1991. godine.

Čast se stječe ostankom i borbom kako su to učinili uz brojne branitelje Vukovara i članovi naše udruge kojima je primarna zadaća bila obrana Vukovara i civila i koji su tu zadaću odgovorno ispunili do kraja ostajući uz Vukovarce i dijeleći sudbinu nakon sloma obrane. Za Branka Borkovića to se reći NE MOŽE!

U Zagrebu, 21.9.2024.

Za članove Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zorica Gregurić, predsjednica

Provjerili smo navode UZDBV o navodima napuštanja grada Vukovara od strane zapovjendika Branka Borkovića, te stoji sljedeće: 

Branko Borković, poznat i kao "Mladi Jastreb", napustio je Vukovar 16. studenog 1991. godine, pet dana prije konačnog pada grada 20. studenog 1991. godine. Taj odlazak bio je dio organiziranog pokušaja da se ostatak zapovjedništva i branitelja probije iz grada i nastavi borbu, no mnogi su mu zamjerili što je napustio grad dok je obrana još trajala. Odluka o njegovom napuštanju Vukovara izazvala je kontroverze i različita tumačenja o njegovoj ulozi u tim zadnjim danima opsade.