Prodaja poljoprivrede Fortenove - nije u šoldima (baš) sve?!
Svatko će od domaćih aktera graditi vlastitu konstrukciju uspjeha, lobirati na važnim adresama, a ostaje pitanje kako zadovoljiti brojne interese
Dugo nismo svjedočili ovoliko velikom interesu šire javnosti za neku agrarnu temu. Razlog je prilično dobar jer na prodaju idu najveći poljoprivredni sustavi - perjanice iz kluba najvećih domaćeg agrara - Belje, Vupik i PIK Vinkovci.
Neke su cifre ovih dana izašle u javnost, govori se o ponudama s osam nula, koje se kreću od 300 pa sve do 500 milijuna eura.
Špekulacija je pregršt, jer se na poljoprivredi nekadašnjeg Agrokora, danas Fortenove isprepliću brojni interesi.
Poznato jest da su u proces dubinske analize, u drugoj fazi nakon prvotnog iskaza interesa, ušle ponude Podravke, predizborne koalicije Žita i Osatina grupe te jedine inozemne, one mađarske Mészáros Grupe.
Poznato je i da Fortenova grupa u prodaje vlastite članice ne bi li zadovoljila vlastite potrebe za financiranjem i osiguranjem nastavaka restrukturiranja. Čelnik Fortenove Fabris Peruško mora pronaći način za zatvoriti 1,2 milijarde EUR-a obveza koje dospijevaju na naplatu u rujnu. Prioritetno su u fokusu vlasnički interesi Pave Vujnovca koji je ušavši u igru oko posrnulog giganta uz rizike vidio i pregršt prilika. Kako za nadogradnju i razvoj postojećih vlastitih agro divizija tako i za zaradu, kroz monetizaciju kombinacije kapitala i poznavanja prilika ovdašnjeg tržišta.
Zanimljivo je gledati kako i mediji sudjeluju u procesu, zauzimajući strane, gurajući razne teze koje idu prilog jednima ili drugima.
Dakle, Fortenova prodaje, a Podravka, Žito, Osatina i Mészáros Grupa kupuju. Svatko sa svojim adutima, a da se naslutiti da nije u šoldima (baš) sve. Točnije, iznos transakcije nije jedini parametar. Varijabli je puno jer za nekakav konačan uspjeh trebat će zadovoljiti mnoge.
Ono što ostane od Fortenove, nakon prodaje divizije poljoprivrede, trebat će kasnije sirovine i finalne proizvode nekadašnjih članica, što znači nužnost razvoja odnosa s budućim vlasnicima.
Mađarska ponuda najizdašnija?
A bez resursa nema proizvodnje. Time dolazimo do teme poljoprivrednog zemljišta i činjenice da je ono kojim operiraju tri udavače uveliko državno, što politiku na mala vrata uvlači u ovu vruću priču. Jer tvrtke u sastavu Fortenova Grupe obrađuju oko 32 tisuće hektara državnog poljoprivrednog zemljišta. Što potencira ionako golem medijski interes.
Dio izdavača ponudu grupacije Lőrinca Mészárosa etiketira motivima ekspanzije tamošnjeg nacionalizma i zemljišnih pretenzija prema hrvatskim teritorijima.
Najbogatiji Mađar ulaže u različite niše. Aktivan je u nogometnim krugovima, investira u turizam, a najveće dobiti ostvaruje u građevini i drugim djelatnostima, među ostalim i temeljem ugovora o izgradnji velikih infrastrukturnih objekata naših sjevernih susjeda, kako pišu brojni mediji.
Mészáros Grupa je danas, zahvaljujući akvizicijama, između ostalog, jedan od značajnijih europskih poljoprivrednih proizvođača u domeni ratarstva, stočarstva, peradarstva te vinarstva, s više od 50.000 hektara različitih usjeva i nasada. Budi rečeno, poljoprivredno carstvo nedavno je dodatno proširio preuzimanjem naše najveće voćarske tvrtke Rabo.
Iznos mađarske ponude za poljoprivredu Fortenove uzbunio je i političke elite, a znano je da domaća politika poput boksača drži gard prema stranim ulaganjima. Tu je tradiciju začeo još prvi predsjednik RH Franjo Tuđman koji je na temu inozemnih investicija i otvaranja RH tržišta naglašavao (na sastanku Vijeća nacionalne sigurnosti, op.ur.) da Talijanima ne treba dati obalu, a Nijemcima i Mađarima unutrašnjost Hrvatske.
Ponuda Mészáros Grupe za kupnju Belja, Vupika i PIK-a Vinkovci od navodnih 500 milijuna eura zvuči najizdašnije, čime je bačena rukavica u lice domaćim ponuđačima, a čije se ponude, također neslužbeno, procjenjuju na oko 300 milijuna EUR-a.
Belje na godinu prihodi oko 210 milijuna EUR-a (~1500 zaposlenih), Vupik oko 50 milijuna EUR-a (~350 zaposlenih), PIK Vinkovici oko 50 milijuna EUR-a (~300 zaposlenih)
Nekoliko stotina milijuna eura nije baš džeparac, pa će se za realizaciju ovih transakcija nešto pitati i bankare.
Podravka ne skriva ambiciju
Ako se ovi milijuni stave u imaginarnu kreditnu liniju, samo od izravnih plaćanja, dakle novaca od potpora, ulaganje se vraća od 15 do 25 godina, ovisno koju ponudu stavimo u kalkulator. Naime, Belje, Vupik i PIK Vinkovci na godinu ostvare pravo na više od 20 milijuna EUR-a poticaja (višegodišnji prosjek, zaokruženo).
Podravka ne skriva ambicije preuzimanja tih triju tvrtki, čija čelnica Martina Dalić, nekadašnja ministrica iz doba kraha Agrokora, danas predvodi ovu kompaniju u potencijalnim akvizicijama njenih članica. Među tezama agrarnih analitičara u pozadini se iščitava i ambicija grupe Pivac, koja kontinuirano povećava svoj udio u kompaniji sa srcem. Poljoprivredna javnost lajka Podravkinu umiješanost u ovu temu, ali pitat će se nešto i brzorastuće tvrtke s istoka.
Belje na godinu dobije oko 13 milijuna EUR-a poticaja
Vupik na godinu dobije oko 4 milijuna EUR-a poticaja
PIK Vinkovci na godinu dobiju više od 2 milijuna EUR-a poticaja* riječ je o zaokruženim višegodišnjim prosjecima izravnih plaćanja
Žito i Osatina u daljnje širenje
Iskazan je konkretan zajednički interes Žito d.o.o. Marka Pipunića i Osatine grupe Mirka Ervačića što je donekle iznenađenje, ali je istovremeno i logično interesno udruživanje. Ono je prema kuloarima na tragu kasnije podjele, pa se tako provlači ideja kako bi u slučaju prihvaćanja njihove ponude, Žitu pripali Belje i Vupik, dok je Osatina bacila pik na Vinkovce.
Svatko će od domaćih aktera graditi vlastitu konstrukciju uspjeha, lobirati na važnim adresama, a ostaje pitanje je li moguće zadovoljiti sve interese. Jer, u slučaju komplikacija, situacija može dobiti epilog na političkom polju, koja drži ključeve ugovora za državno poljoprivredno zemljište, bez kojeg nije moguće govoriti o uspjehu transakcije.
I tu se javlja novi scenarij, da domaći Podravka, Žito i Osatina grupa među sobom podjele Belje, Vupik i PIK Vinkovce? Hoće li morati značajno pojačati ponudu, ne bili konkurirali Mađarima?
Dok dio ekonomskih analitičara Agrokorovo preuzimanje slovenskog Mercatora vidi kao početak kraja carstva Todorića, danas se sličnim rizicima potencijalno izlažu potencijalni kupci
Bi li tada vuk bio sit, a i ovce na broju? Tim scenarijem nitko nije do kraja zadovoljan, jer su pojedinačne ambicije veće. U tom slučaju nitko nije previše izložen, a svi su ostvarili rast.
Poljoprivredno zemljište, ključ političke dimenzije prodaje
Novu dimenziju otpetljavanja ovog gordijskog čvora donosi i dobar izborni rezultat slavonskog HDZ-a, kao i možebitno participiranje Domovinskog pokreta u budućoj vlasti, čije konekcije s većinskim vlasnikom Fortenova grupe nije potrebno dodatno oslikavati.
Da će politika igrati važnu misiju, saznajemo iz diplomatskih krugova, gdje kruži informacija da će Viktor Orban, čelnik Mađarske Vlade, uvjetovati ulazak Hrvatske u OECD upravo produljenjem koncesije za poljoprivredno zemljište u Slavoniji i Baranji, te da je upravo to jedan od razloga zašto Domovinski pokret želi resor poljoprivrede.
Što god Vakula govorio na kraju Dnevnika ovih dana, bit će to jedno vruće ljeto, s brojnim posljedicama na budućnost domaće poljoprivrede.
Kupite kokice, dobro će doći, jer bit će ovo dugometražni film s neizvjesnim raspletom.
*Naslovna fotografija: PIXSELL/Davor Javorović, Marko Mrkonjić, Boris Ščitar, Damir Špehar, Borna Jakšić, Davor Puklavec
