Profesor Tomislav Ivančić - Ti, koji ovo čitaš i slušaš, UPAMTI - Lijepo Je Što Postojiš (VIDEO) (Pozvani smo izgrađivati domovinu koju nam je Bog dao)

Želiš li živjeti osmišljeno, a to znači sretno, trebao bi svaki dan oprati svoju dušu, kao što pereš i uređuješ svoje lice i tijelo. Trebao bi svojoj duši dati najljepše misli svjetla, obećanja i dobre vizije. Potrebno je dušu oprati od svih negativnih misli i vijesti. Potrebno je dušu osloboditi od negativnosti i osjećaja uzaludnosti i bezuspješnosti, a osobito od osjećaja depresije, samosažaljenja i optuživanja drugih.

Ljubav je jedino tlo na kojem se raste, koje se nikada ne može izgubiti i na kojem čovjek živi vječno. Iz dubokih korijena plodovi rastu polako, ali ostaju trajno. Svojoj duši treba dati najljepše misli svjetla, obećanja i nade.

Padovi dokazuju da si samo čovjek. A čovjek je ograničeno biće, ovisno o Bogu. Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti. Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed. Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.

Sjetimo se Domovinskoga rata. Nakon bezbožnoga komunizma, prisilne ateizacije i progona Crkve taj naš narod – i to muškarci, branitelji – stavljaju krunice oko vrata. Ta im je krunica davala s jedne snage prosvjetljenje i snagu da u ratu ne budu nemoralni, a s druge im je snage davala vjeru da će uspjeti osloboditi domovinu. I dogodilo se čudo. Uspjeli smo, u početku gotovo nenaoružani, uz nenaklonost Europe i svijeta, spasiti domovinu.

»Nakon Domovinskoga rata mislili smo da će biti dovoljno deset godina da se očistimo od komunizma, od njegove nasilne ideologije, od ateizma. No čini mi se da će nam, kao Izraelcima u pustinji, biti potrebno četrdeset godina, zapravo dok jedan naraštaj ne izumre. Rekao bih stoga da je ovo novi Domovinski rat, duhovni boj u kojem se treba vratiti Stvoritelju i shvatiti da je naša budućnost ispred nas, a ne iza nas, da trebamo izgrađivati domovinu koju nam je Bog dao.«

Ovo je poseban trenutak kad treba istaknuti s jedne strane nadu, a s druge odanost Gospi – a to uvijek znači Kristu – u našem narodu. Neka nam tu povijest bude učiteljica života. Sjetimo se turskih osvajanja, kad smo kao narod svedeni na »ostatke ostataka« i kad se činilo da ćemo nestati s povijesne scene. A onda oporavak. Slično je i s Domovinskim ratom. Uvijek smo imali i valove iseljavanja. No sve smo preživjeli.

Ili, sjetimo se ljudi koji su u inozemstvu ostvarili velike znanstvene rezultate, osnovali velike i uspješne tvrtke. Ako možemo tamo, možemo i ovdje. Gledajmo pozitivne primjere i neka nam budu poticaj, umjesto da se usredotočimo na pojedinačne negativne pojave ili pojedince i na temelju toga donosimo opće zaključke da je sve negativno.

Onaj »klik«, trenutak kolektivnoga narodnoga osvještenja,  kad shvatimo što je bitno, a što su nametnute prazne priče, dogodit će se prije ili kasnije. Tada će sve krenuti nabolje, možda i brže nego što se smijemo nadati.

Jednom je prilikom kardinal Franjo Kuharić upitao prvoga hrvatskoga predsjednika Franju Tuđmana kad će konačno početi duhovna obnova o kojoj se u ono doba puno govorilo. Predsjednik Tuđman mu je odgovorio: »Uzoriti, duhovnu obnovu možete provesti vi, Crkva, te škola, a ne politika.«

(Povratak nade)

Pripremio: Ivan Remeta Johnny