PRVA ŽRTVA Suborac otkrio posljednje riječi Josipa Jovića: ‘Rekao je to dva puta i izdahnuo’
U Plitvicama je na današnji dan 1991. godine poginuo hrvatski redarstvenik Josip Jović i tako ostao upamćen kao prva žrtva Domovinskog rata.
Iako je Jović poginuo prije nego li se rat zahuktao, ovaj heroj Plitvičkih jezera je kao pripadnik aktivnog sastava MUP-a iza sebe imao već dva odrađena terena – u Pakracu i Petrinji. I ovoga puta, hrvatski redarstvenici su imali zadatak uspostave reda i mira, te vraćanje područja koje su zaposjeli “martićevci” u hrvatski ustavni poredak.
Josipa Jovića srpski su pobunjenici ubili pokraj pošte, no detaljnije o tome trenutku doznali smo od Petra Bajana, pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje.
“Obojica smo bili poštena seoska djeca”
“Pokojni Jović i ja smo bili ista četa… Naziv je takav jer su u to doba još uvijek na snazi bile stare formacije. Zajedno smo spavali, zajedno išli na smjene i nekako smo bili slični. Obojica djeca sa sela, poštena i neiskvarena”, prisjetio se Bajan suborca i prijatelja za kojega nikada nije pomislio da će biti prvi koji će proliti krv za Hrvatsku.
Kazao je kako su nakon rešetanja autobusa i ranjavanja hrvatskih policajaca ubrzo “stali na noge” i krenuli s čišćenjem terena. Gazeći po dubokom snijegu, zarobili su oko trideset neprijatelja, pa je svaki od njih pred sobom vodio po dvojicu zarobljenika. Pred sobom je zarobljenike imao i Jović.
“U jednom trenutku, Josip je svoje zarobljenike predao meni i krenuo prema pošti. Sjećam se kako se prije toga našalio na moj račun. Bio je petak i toga dana smo dobili plaće u kuvertama. Pitao me ‘gdje si ti spremio svoju kuvertu, da znam gdje je ako pogineš.’ Onda je krenuo prema pošti, a nakon pet minuta čuli smo da je pogođen.”
Dva puta je rekao “tata”
Prema riječima suborca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Bacio se u snijeg, no iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio ispod pazuha. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života, no izdahnuo je na putu.
“Kao da mu je bilo suđeno umrijeti toga dana”, kaže Petar Bajan i dodaje da je Josip prije nego je izdahnuo dva puta rekao “tata”…
Nakon pogibije pokopan je uz sve vojne počasti na mjesnom groblju u rodnom Aržanu. Na Uskrs 1994. u Aržanu mu je otkriven spomenik. Majku Josipa Jovića zvali su “majka heroj”. Marija Jović bila je osebujna, plemenita i draga žena koja je svojom razboritošću i odlučnošću ponekad, na obljetnicama povodom pogibije njenog sina, tješila više druge, nego pazila na sebe. Umrla je u tuzi za sinom 20. studenog 2015.
Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika, a odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, Spomenicom Domovinskog rata, Spomen značkom I. gardijske brigade “Tigrovi” i Spomenicom prvog poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu.
