PRVO POSTROJAVANJE ZNG-a

Uvod u Domovinski rat tj. događaji u Pakracu i na Plitvicama početkom i krajem ožujka 1991. te prijetnja uporabom JNA radi očuvanja Jugoslavije nametnuli su hrvatskom vodstvu potrebu za ustrojavanjem vlastitih vojnih snaga. No, Hrvatska je još uvijek bila u sastavu Jugoslavije pa se zbog postojećih propisa to nije moglo učiniti izvan okvira MUP-a RH. Dotad ustrojene policijske postrojbe za posebnu namjenu mogle su zaštititi hrvatske građane od napada srpskih terorista i pobune dijela Srba u Hrvatskoj, ali moguća uporaba JNA protiv Hrvatske prisilila je hrvatsko vodstvo da u postojećim formalno-pravnim okvirima odgovori na tu prijetnju. Zbog toga se, u skladu s važećim republičkim i saveznim zakonima, prišlo reorganizaciji MUP-a i preustroju policijskih snaga, odnosno ustrojavanju nekog oblika vojno-policijskih postrojbi pod imenom Zbor narodne garde (ZNG).

Dana 9. travnja 1991. u Banskim dvorima održana je prva sjednica Vrhovnog državnog vijeća na kojoj je donesena odluka da Hrvatska mora ustrojiti svoje oružane snage. Budući da je Hrvatska još uvijek bila u sastavu Jugoslavije, ustrojavanje svojih oružanih snaga, morala je obaviti unutar, Ministarstva unutarnjih poslova. Zbog toga se, u skladu sa saveznim i republičkim zakonima, MUP reorganizirao i preustrojio u vojno-policijsku postrojbu. Ne, državni vrh se još prije itekako brinuo o sigurnosti države organizirajući specijalne jedinice policije, što je zapravo bila preteča Hrvatske vojske.

Ondašnji ministar obrane Martin Špegelj već u travnju je započeo s formiranjem  vojnih brigada, a Martin Špegelj imenovan je zapovjednikom Zbora narodne garde. Stoga je dana 18. travnja 1991. hrvatski Sabor donio je Zakon kojim se najavljuje ustrojavanje ZNG-a kao profesionalne oružane formacije. Na temelju odluke predsjednika Franje Tuđmana, 5. svibnja započelo je ustrojavanje četiriju brigada, odnosno prebacivanje postrojba dragovoljnih pripadnika za specijalne namjene MUP-a u ZNG. Do kraja svibnja 1991. ustrojene su prve četiri legendarne brigade ZNG-a, buduće gardijske brigade HV-a: 1. gbr. Tigrovi, 2. gbr. Gromovi, 3. gbr. Kune i 4. gbr. Pauci. Hrvatske oružane snage su tada imale oko 60 000 pripadnika, od toga 30 000 pripadnika u sastavu MUP-a. Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV), a 21. rujna 1991. godine uspostavlja Glavni stožer (GSHV), s načelnikom generalom Antonom Tusom. U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalni sastav. Posljednji dio oružanih snaga bilo je Domobranstvo. Pričuvni sastav ZNG i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav u HV-u. Dana 3. studenog 1991. jedinice ZNG-a formalno su preimenovane u Hrvatsku vojsku.

Prvo postrojavanje ZNG-a (Zbor narodne garde), koje je kasnije postalo Hrvatska vojska (HV), dogodilo se 28. svibnja 1991. godine na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. ZNG je osnovan u sklopu hrvatske borbe za nezavisnost tijekom Domovinskog rata, kao odgovor na sve veće tenzije i sukobe s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA) te pobunjenim srpskim snagama. Ceremoniju su predvodili visoki politički i vojni dužnosnici, kao što su tadašnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, ministar obrane general Gojko Šušak, i načelnik Glavnog stožera ZNG-a, general Anton Tus.

Prvo postrojavanje ZNG-a imalo je simboličan značaj, jer je to trenutak kada su Republika Hrvatska i njeni građani pokazali odlučnost u zaštiti svoje neovisnosti i suverenosti. Postrojavanju je prisustvovao predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, koji je izvršio i svečani stroj, te ostali visoki državni dužnosnici.

Na postrojavanju je sudjelovalo oko 2.000 pripadnika ZNG-a, koji su činili okosnicu nove hrvatske vojne sile. Kasnije će se ZNG razviti u Hrvatsku vojsku, koja će odigrati ključnu ulogu u osiguranju neovisnosti Hrvatske od bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Prvo postrojavanje ZNG-a pokazalo je jedinstvo hrvatskog naroda u težnji za samostalnošću, što će kasnije rezultirati konačnom pobjedom u Domovinskom ratu. U tom razdoblju Hrvatska je prošla kroz izazovne trenutke koji su zahtijevali znatne žrtve, ali su uspjeli stvoriti neovisnu, suverenu i slobodnu Hrvatsku. Postrojavanje ZNG-a (Zbor Narodne Garde) 1991. godine u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu predstavljalo je ključan trenutak u povijesti Hrvatske. To je bila ceremonija koja je obilježila formalno osnivanje ZNG-a kao glavnih postrojbi Hrvatske vojske uoči Domovinskog rata uz datu prisegu:

Svečano prisežem da ću vjerno i časno izvršavati dužnosti koje se od mene, pripadnika Hrvatske narodne garde zahtijevaju i da ću se savjesno i odgovorno pokoravati svim službenim naredbama i zapovijedima. Prisežem da ću, i uz žrtvu vlastitog života, štititi i braniti svoju domovinu Hrvatsku, njezin suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i sve njezine građane (tekst svečane prisege pripadnika ZNG-a).

U vremenu koje je prethodilo postrojavanju, situacija u Hrvatskoj bila je vrlo napeta. Narastajući etnički i politički sukobi između srpskog i hrvatskog naroda, kao i rastuće vojne prijetnje od Jugoslavenske narodne armije (JNA), doveli su do sve veće potrebe za osnivanjem posebnih hrvatskih vojnih snaga. Iako je ZNG oformljen već u travnju 1991. godine, postrojavanje u Kranjčevićevoj ulici poslužilo je kao službeno predstavljanje novih vojnih snaga građanima Hrvatske i ostatku svijeta.

Postrojavanje u Kranjčevićevoj ulici bilo je i emotivna i simbolička manifestacija hrvatske odlučnosti i spremnosti na samoodržanje i obranu integriteta zemlje. Tog dana vojnici ZNG-a polagali su časnu prisegu pred predsjednikom Tuđmanom, stajući u obranu domovine i jasno pokazujući odlučnost Hrvatske da se odupre vanjskim prijetnjama.

Od tog dana, hrvatske oružane snage započele su svoj razvoj i pripreme za ratne izazove koji su slijedili. ZNG, kasnije preimenovan u Hrvatsku vojsku (HV), igrao je ključnu ulogu u osiguranju samostalnosti Hrvatske nakon četverogodišnjeg Domovinskog rata. Postrojavanje na Kranjčevićevoj obilježava dan kada je Hrvatska pokazala svijetu svoju odlučnost i spremnost da brani slobodu i neovisnost svoje zemlje.