PUME I PAUCI ZAJEDNO U RATU I MIRU 'Tisuće hrvatskih branitelja na Oluju šuti, a predsjednik i premijer ne mogu pružiti ruku jedan drugome?'
Zajedno u ratu, zajedno u miru. Pume i Pauci pod mecima i granatama čuvali su leđa jedni drugima, a u petak će se u Kninu svečano otkriti mural sa zajedničkim motivima tih dviju brigada.
Što će biti na muralu, ali i što branitelji zamjeraju državnom vrhu, doznala je reporterka Dnevnika Nove TV Sanja Jurišić. "Počeo sam oko pola pet, a planiram završiti ovaj dio zida oko ponoći", navodi autor murala Kruno Tuđen Thorn.
"Na tom muralu će biti dva pripadnika sa svojim beretkama, s crvenom i sa žutom beretkom, jedan iz četvrte, jedan iz sedme, kako pozdravljaju našu svetu planinu Dinaru, i iza nje ide lijepo sunce, na nju se nastavlja crven, bijeli, plavi - naše boje, simboli koji su nam zejadnički, grb, zastava, pleter, križ i krunica", otkriva predsjednik Udruge veterana 7. Gardijske brigade Pume Robert Puja.
Pume i Pauci zajedno na muralu. Baš kao što su prije 28 godina jedni drugima leđa čuvali na ratištu.
"Dovoljno je samo nazvati, 'čuj ja sam sedmica, ti znaš da je on četvrta', i kao da smo braća", dodaje. Jer prijateljstva rođena u ratu, kažu, ni u miru se na gase.
Državni vrh razjedinjen
Za razliku od njih, državni vrh teško da će zajedno na boćalište. Jer kažu: u branitelje se, posebice ovih dana, upire prstom, a riba, kaže ona stara - smrdi od glave.
"Svake godine u isto vrijeme nas, čelnike braniteljskih udruga, zove policija, mene šibensko-kninska, i ovdje naša u Kninu, traže od nas da budemo dostojanstveni, mirni, da ne zviždimo, mi svake godine začepimo, poklopimo se po glavi, začepimo. Šutimo", navodi predsjednik Udruge veterana 4. Gardijske brigade Pauci Josip Bebek.
"Petog će nam doći predsjednik i premijer, sjedit će jedno do drugoga, neće pričati jedno s drugim. Neće pružiti jedan drugome ruku. To nas najviše boli. Nije nama problem što oni ne pričaju, dabogda ne pričali nikad, a ovaj dan kad traže od nas, 500 tisuća hrvatskih branitelja da šutimo, zašto onda oni ne mogu pružiti jedan drugome ruku, pa neka svijet vidi", dodaje.
Nagledali se svega
Branitelji su se, ističu, nagledali svega. Golobradi i jedva punoljetni momci uzimali su puške u ruke.
"Ja sam 72. godište, 91. u 10. mjesecu sam se priključio u Prvu gardijsku brigadu Tigrovi, peta bojna, Vinica, znači imao sam nekakvih 18 i pol godina. Što me vodilo? U pravilu, da budem iskren, sve je to bilo spontano, jednostavno u kvartu, nas dvadesetak, gledali smo na televiziji što se događa i... jednostavno idemo, idemo. I to je tako krenulo", navodi Puja.
"Znači južno bojište, Dubrovnik, sve, kompletna Dalmacija, od Zadra, gdjegod je bio teren, i na dijelovima BiH. Ranjen 92. godine, 15 dana ležao u bolnici, nakon toga opet, bili mi zabranili doktori da idem, ja otišao", prisjeća se Bebek.
Malo tko iz rata izašao zdrav
Gledali su kako im suborci kraj njih ginu. Malo tko je iz rata izašao potpuno zdrav.
"Svake godine operacije s koljenima, četiri operacije, nanovo sam učio hodati, ali Bože moj, što, glava je na ramenima, idemo dalje", kazao je Puja. U budućnost. Da bismo imali Domovinu. I mir.
"Najgore je kad ja sjednem sa svojim prijateljima, pričamo, ne daj Bože što bi bilo da bude ovo sutra, ja ne bi mogo više ići u rat, ali ne znam bi li mogao netko drugi? Bi li netko mlađi od 23 godine koje sam ja imao? Bi li on išao? Kad vidi ovo danas što se događa u državi, što se radi, kako se radi, jel'? Da iole pitate normalnog čovjeka, jesi se za to borio, jesi ti ovakvu državu zamišljao? Ne bi rekao da jest", navodi Bebek.
"Fala Bogu da nas još uvijek ima, makar nas je svakim danom sve manje i manje, ali, Bože moj, tu si ne možemo baš puno pomoći. Cilj igre je da se držimo zajedno, da si pomažemo, da se družimo, i ovo su ti neki trenuci radosti i veselja, i treba to proslaviti, mislim da jesmo zaslužili, i to su ti dani ponosa i slave", dodaje Puja.
